Posljednja novost

Posjet našem dječaku

01.11.2026.

Vjerujem da su mnogi jedva čekali da vam napišemo kako je bilo kod našeg dječaka kojem ste svi htjeli pomoći.

Opustošili smo trgovinu, kupili smo mu sve što smo mislili da bi volio pojesti. Sve ono što mnoga djeca imaju, redovito jedu i ne gledaju kao luksuz. Nutellu, Bueno, pudinge, voćne jogurte, čokolino. Na pitanje voli li Čokolino, odgovorio je da ne zna 💔

Iako smo se potrudili kupiti mu svu potrebnu odjeću za zimu i proljeće da mu ništa ne nedostaje i da mu bude toplo, ipak se najviše razveselio kada je vidio dvije velike vrećice pune autića, bagera, robota... njegov novi prijatelj Leo, kojeg još nije upoznao, poslao mu je puno, puno predivnih igračaka i jedno lijepo pismo u kojem ga je pitao želi li da budu prijatelji 😊 a onda mu je naš dječak snimio video poruku i pozvao ga k sebi u goste, tako da mu za Božić nosimo poklon i vodimo mu novog prijatelja Lea da se upoznaju.

Roditeljima smo od vas ostavili još 1100,00 eura, za ostalih 500 eura su kupili drva. Hrane smo opet kupili tako da sada imaju za neko vrijeme, a novi frižider stiže ovih dana.

Ono što nam je jako važno za reći, oni žive u 27 kvadrata, ne možemo ih zatrpati stvarima, odjeće sada dijete ima, igračaka ima i stvarno mu ništa više nije potrebno. Jedino što možete pomoći je da prikupimo prije Božića što više hrane, pa da se odnese i njima i ostalim obiteljima. Nama je jasno da svi više uživaju kupovati djeci poklone, ali nema smisla da dijete ima najskuplje igračke, a majka mu nema što dati za jest prije škole.

Trenutno jedino što njima treba, kad opet budemo imali neki novac za njih je madrac, novi sa dostavom, ničiji polovni, jer ovaj koji ima je stvarno istrošen.

Hvala svima koji ste pomogli na bilo koji način 💙

Pročitaj više

Sve novosti

Posjet našem dječaku

01.11.2026.

Vjerujem da su mnogi jedva čekali da vam napišemo kako je bilo kod našeg dječaka kojem ste svi htjeli pomoći.

Opustošili smo trgovinu, kupili smo mu sve što smo mislili da bi volio pojesti. Sve ono što mnoga djeca imaju, redovito jedu i ne gledaju kao luksuz. Nutellu, Bueno, pudinge, voćne jogurte, čokolino. Na pitanje voli li Čokolino, odgovorio je da ne zna 💔

Iako smo se potrudili kupiti mu svu potrebnu odjeću za zimu i proljeće da mu ništa ne nedostaje i da mu bude toplo, ipak se najviše razveselio kada je vidio dvije velike vrećice pune autića, bagera, robota... njegov novi prijatelj Leo, kojeg još nije upoznao, poslao mu je puno, puno predivnih igračaka i jedno lijepo pismo u kojem ga je pitao želi li da budu prijatelji 😊 a onda mu je naš dječak snimio video poruku i pozvao ga k sebi u goste, tako da mu za Božić nosimo poklon i vodimo mu novog prijatelja Lea da se upoznaju.

Roditeljima smo od vas ostavili još 1100,00 eura, za ostalih 500 eura su kupili drva. Hrane smo opet kupili tako da sada imaju za neko vrijeme, a novi frižider stiže ovih dana.

Ono što nam je jako važno za reći, oni žive u 27 kvadrata, ne možemo ih zatrpati stvarima, odjeće sada dijete ima, igračaka ima i stvarno mu ništa više nije potrebno. Jedino što možete pomoći je da prikupimo prije Božića što više hrane, pa da se odnese i njima i ostalim obiteljima. Nama je jasno da svi više uživaju kupovati djeci poklone, ali nema smisla da dijete ima najskuplje igračke, a majka mu nema što dati za jest prije škole.

Trenutno jedino što njima treba, kad opet budemo imali neki novac za njih je madrac, novi sa dostavom, ničiji polovni, jer ovaj koji ima je stvarno istrošen.

Hvala svima koji ste pomogli na bilo koji način 💙

Pročitaj više

Obilazak grobova za nemoćne

31.10.2026.

❤️ DANAS MI JE NA GROBLJU SRCE ZAPLAKALO... 🕯️

Danas, dok obilazimo groblje, zastajem pokraj nekih grobova. Gledam ih, obrasle u travu, bršljan, prekrivene lišćem... I razmišljam.

Možda negdje postoji majka koja leži u krevetu i plače jer ne može otići zapaliti svijeću svome djetetu.

Možda postoji sin ili kći koji zbog bolesti ili invaliditeta ne mogu do groba svojih roditelja.

Možda neka baka ili djed već dugo nisu bili na grobu osobe koju su voljeli više od svega.

I srce mi se stegne. 💔

Otkako je moj tata otišao, groblje za mene više nije samo mjesto počinka. To je mjesto na kojem mu dolazim biti blizu. Mjesto gdje mu u tišini mogu reći sve ono što mu više ne mogu reći gledajući ga u oči. ❤️

I danas, dok stojim ovdje, razmišljam koliko sam zapravo sretna što mogu doći svome tati.

A koliko je onih koji bi dali sve na svijetu da mogu, ali ne mogu...

Zato sam odlučila nešto. ❤️

Ako među vama postoji netko tko je bolestan, nepokretan, vezan uz krevet ili zbog zdravstvenog stanja ne može obići grob svojih najmilijih, javite mi se.

Kad obidemo jos neke obitelji koje nas cekaju ,želim odvojiti svoje vrijeme za vas.

Doći ću, očistiti grob koliko budem mogla, ukloniti lišće, zapaliti svijeću, pomoliti se i poslati vam fotografiju. Od srca. ❤️

Jer danas sam shvatila nešto...

Nije svaki zapušteni grob zaboravljen grob.

Iza njega možda stoji jedna bolesna majka, jedan nepokretni sin, jedna usamljena starica... Netko tko svake večeri u mislima odlazi na to mjesto, ali noge ga više ne mogu odnijeti.

A ljubav je još uvijek tu. Jednako velika. Jednako živa. ❤️

Ako poznajete nekoga kome bi ovo značilo, molim vas, prenesite mu moju poruku ili mi se javite privatno. @najveći obožavatelji @Marijana Ćorluka Matešić.

Ne mogu obećati da ću stići svima, ali učinit ću koliko budem mogla.

Jer ako ja još uvijek mogu doći svome tati, mogu barem jednom otići i umjesto nekoga tko to više ne može. 🥹❤️

Neka naše ruke učine ono što nečije bolesne noge više ne mogu.

Za sve naše najmilije koji žive u našim srcima. 🕯️🙏❤️

Pročitaj više

Obitelj u Slavoniji

30.10.2026.

Neki dan smo bili kod jedne skromne i divne obitelji u Slavoniji. Curica ima 5 mjeseci,dječak će napuniti 5 godina. Suprug radi trenutno u niskogradnji,rad na radnim strojevima, majka prima porodiljni. Kao i svi bore se i imaju svoje potrebe i iznenadne troškove poput popravka auta, registracije... Teško je izdvojiti novac za tako nešto, a sa druge strane razmišljati kako kupiti pelene, dječju hranu... Ostavili smo im 700,00 eura za prvu ruku dok ne dodemo sa pelenama i hranom za bebača.

Za curicu ako imate viška pelene Babylove 4 i hrana Aptamil 1. Ako nemate kupit cemo. 🫠. Ukoliko netko želi donijeti nesto od navedenog u skladište nek se prije javi pošto smo sad stalno na terenu. Hvala dobri ljudi. ❤️🩵

Pročitaj više

Pomoć za majku i sina

29.10.2026.

💙Išao je samnom u osnovnu školu. 2 godine je stariji od mene ,pa smo bili isti turnus. Bok-bok. Klasika.

💙živi u blizini moje majke, a šogorica mi je nedavno rekla da je bio ispred nje u ljekarni i da je kupio 2 gaze i tražio nešto protiv bolova za majku.. Šogorica me pitala jel imamo nešto da im se pomogne.

💙Par puta smo ih obišli. Prvi put smo odnijeli hranu, pa je majka rekla ako imamo jastuk i prekrivač pa smo i to dostavili. Pitala sam ju šta najviše voli jesti, jel to janjetina, riba, odojak - rekla je pile i krumpir. 💙 Zadnji put me gospođa pitala - jesi ti Katina, sjećam te se iz crkve. Jesam Katina .❤️

💙Obećala sam im da ćemo im idući put donijeti ručak, a na pitanje jel im sada treba još nešto skromno tihim glasom je rekla - sanitar ili domestos, a on - njemu je bitno da je majka dobro. 💙Žive skromno od njenih 400,00 eura mirovine.

💙Ostavili smo im 200,00 eura dok ne dođemo sa piletom i krumpirom. A vama dobri ljudi hvala od srca na svakom komentaru, dijeljenju i na svakoj donaciji. ❤️❤️ Prije 2 godine su predali za inkluzivni i pogađate: jos čekaju.

Pročitaj više

Samo bih volio imati prijatelja

27.10.2026.

"Ne treba mi ništa. Samo bih volio imati prijatelja.” - kaže osmogodišnji dječak.

Postoje obitelji gdje ostanemo bez teksta, kuće iz kojih izađemo , ali koje nama još dugo ne izađu iz misli, djeca iza čije jedne izgovorene rečenice ostane milion neodgovorenih pitanja.

Susreti koji nas podsjete koliko toga uzimamo zdravo za gotovo i koliko malo ponekad treba da jedno dijete bude sretno. Ovaj dječak ima samo osam godina. Živi s roditeljima, u obitelji koja se svakodnevno bori s teškom životnom situacijom. Mama skuplja boce kako bi osigurala ono najosnovnije, a tata je u godinama u kojima više nije sposoban raditi i svojim radom pridonositi kućnom budžetu. Bolestan je i jedva hoda.

A onda smo upoznali njega. Dječaka koji nas je bacio u razmišljanje, a da toga nije niti svjestan. Ne pamtimo kada smo posljednji put vidjeli da se netko toliko veseli običnoj čaši jogurta i nekoliko mandarina. Nečemu što mnogima od nas ne predstavlja gotovo ništa, što uzmemo usput, pojedemo i zaboravimo. Njemu je to bilo dovoljno da mu se lice ozari od sreće. "Jogurt! Ja volim jogurt! I mandarine jako volim." Odmah je sjeo i ogulio si jednu, a onda je polako pregledao i svu ostalu hranu koju smo donijele. I pomislile smo koliko je neobično što je jedno dijete toliko skromno. Što je naučilo radovati se tako malim stvarima.

A onda smo ga pitali što bi želio za Božić. Znate što nam je odgovorio? „Ne treba mi ništa. Samo bih volio imati prijatelja koji bi se igrao stalno samnom.”

Što reći na to? Kako pronaći prave riječi kada osmogodišnje dijete, u dobi kada bi trebalo razmišljati o igračkama, poklonima i dječjim željama, poželi nešto što se ne može zamotati u ukrasni papir i staviti pod bor? Prijatelja. Nekoga s kim će se igrati. Ništa materijalno.

Njegova nam je mama rekla da mu je potrebna odjeća. I jučer smo donijeli odluku. Odlučili smo otići u kupovinu i kupiti mu sve novo. Ne nešto što je netko drugi prerastao, ne nešto što je ostalo viška, nego odjeću kupljenu baš za njega. Da i on jednom osjeti radost kada dobije nešto novo, odabrano upravo za njega. Jedva čekamo vidjeti tu sreću na njegovom licu 💙 Toliko nas je ovaj dječak očarao da sutra ponovno idemo k njemu.

Obitelji smo ostavili 500,00 eura jer imaju jedan veliki problem. Puknula im je cijev od vode na njihovoj strani. Vodovod to ne popravlja iz tog razloga. Zvali su nekoliko majstora. Jedan je rekao da ne može pomoći, jer nema bager a misli da im treba bager. Drugi je rekao da ne smije ništa napraviti jer treba odobrenje. I tako to ide. Jedan čeka drugoga, drugi trećega, a voda curi. Novac smo ostavili ako bude trebalo za majstore, a računa za vodu se bojimo već sad. Naručili smo im i frižider , čekamo dostavu.

Sutra prije puta idemo djetetu po puno mandarina, a ovaj put dobit će i koji voćni jogurt. Obavijestit ćemo vas o svemu kao i uvijek. Na kraju krajeva, sve ste to vi omogućili svojim donacijama ❤️

Pročitaj više

Kad život krene teško

24.10.2026.

❤️ Kad zivot od malih nogu krene tesko ❤️

Dok neka djeca bezbrižno odrastaju, igraju se i otkrivaju svijet, neka već od najranijih dana vode bitke koje nijedno dijete ne bi trebalo voditi. 💔 Danas vam donosimo priču o jednoj obitelji s dvoje malene djece. Jedno od njih ima blagu skoliozu, deformaciju prsnog koša i anomaliju rebara s lijeve strane. Kako bude raslo, tako će morati prolaziti kroz operativne zahvate, sve do svoje 15. godine života. Zamislite samo kako je roditeljima živjeti sa spoznajom da njihovo dijete čekaju godine liječenja, operacija, bolnica i neizvjesnosti. 💔

A uz sve te brige, život ne staje. Računi dolaze, djeca trebaju jesti, pelene se troše, a stanarina iznosi čak 600 eura mjesečno. Ova obitelj živi kao podstanari i svakodnevno se trudi svojoj djeci osigurati ono najpotrebnije. Naš vrijedni volonter Ivan već je posjetio obitelj i odnio im hranu kako bi im barem malo olakšao svakodnevicu. ❤️ A mi smo odlučili pomoći i financijski te smo obitelji uplatili 1.000 eura kako bismo im barem nakratko skinuli dio tereta s leđa. No, pomoć im je i dalje potrebna. Trenutačno bi im najviše značili:

❤️ Pelene broj 3 i broj 6 ❤️ Vlažne maramice ❤️ HiPP mlijeko broj 2, s kozom na pakiranju ❤️ Hrana i osnovne životne potrepštine ❤️ za djevojčicu odjeća za zimu broj 74 a za njenog bracu 98

Znate, iza svake naše objave stoje stvarni ljudi, stvarne suze, neprospavane noći i roditelji koji bi sve dali samo da im djeca budu zdrava i sretna.

Mi ne možemo promijeniti dijagnozu ovog djeteta. Ne možemo umjesto njega proći operacije koje ju čekaju. Ali možemo pomoći da njegovi roditelji barem ne moraju razmišljati hoće li sutra imati za pelene, mlijeko ili stanarinu. ❤️ I zato postojimo. Zato obilazimo obitelji, prelazimo kilometre i pružamo ruku ondje gdje je najpotrebnija. Hvala našem Ivanu i hvala svima vama koji nam omogućujete da i dalje budemo nečija nada. ❤️ Jer dobro se dobrim vraća. Želite i nesto poslati za njih Hu dobra volja Sandelići 1A 10 373 Ili osobno mozete donijeti po dogovoru. E da na istagramu imamo 2614 pratitelja pa slobodno kliknite prati. https://www.instagram.com/hudobravolja?cplk=YWduM2psMmtncGJs 🩷🩷🩷🩷🩷🩷🩷

Pročitaj više

Mali borac je prohodao

23.10.2026.

❤️ PROHODAO JE! A OVO JE PRIČA O LJUBAVI, BORBI I LJUDIMA VELIKOG SRCA. ❤️👣

Prije nekoliko dana podijelili smo s vama video koji je mnogima natjerao suze na oči. 🥹❤️

Naš mali borac, za kojeg smo zahvaljujući vašim donacijama prikupljali sredstva za prijeko potrebne terapije – PROHODAO JE! ❤️🙏

A danas vam želimo ispričati još malo o njemu, njegovoj predivnoj obitelji i jednom susretu koji ćemo dugo nositi u srcu.

Dragi naši donatori, zastanite na trenutak i razmislite što ste učinili. ❤️

Možda ste uplatili 1 2 , 5, 10 ili 20 eura. Možda ste mislili da je to samo mali doprinos. Ali upravo su se ti mali doprinosi spojili u nešto neprocjenjivo.

Pomogli ste jednom dječaku da stane na svoje noge i napravi svoje prve korake! 🥹❤️

Iza tih koraka stoje mjeseci truda, terapija, roditeljskih briga, odricanja, suza i neizmjerne ljubavi.

Upoznali smo jednu predivnu, skromnu obitelj. Roditelje koji ne traže mnogo, a svakoga dana daju sve od sebe za svoju djecu. Imaju još djece, svoje svakodnevne obveze i brige, ali ne odustaju. Njihova ljubav i borba za malenog zaista diraju u srce.

Iako je prohodao, njegova borba još nije završena. Terapije se nastavljaju, a pred njim je i operacija kralježnice. Još je mnogo izazova na njegovu putu, ali sada znamo koliko daleko mogu dovesti upornost, ljubav i dobrota ljudi koji nisu okrenuli glavu.

HVALA VAM! ❤️

Hvala svakome tko je donirao, podijelio naš apel, uputio lijepu riječ ili molitvu. Vi ste dio ove priče. Dio njegovih prvih koraka. I to vam nitko nikada ne može oduzeti. ❤️

A sada vam želim ispričati i jedan mali, meni posebno emotivan dio našeg posjeta.

Na ovo putovanje povela sam i svoju mamu. ❤️

Moj tata preminuo je u lipnju i od tada se trudim da mama što manje bude sama. Vodim je sa sobom kad god mogu, a ona je, ni manje ni više, postala najstarija volonterka naše HU Dobra volja! 🥰❤️

Moja mama zna pjesmica i priča kao malo tko. A naš maleni brzo je pronašao put do njezina srca. Donosio joj je papir da mu crta, tražio priče i medvjedića, a ona ga je držala u krilu i recitirala mu pjesmice.

Dva svijeta, dvije generacije, a toliko nježnosti u jednom zagrljaju. 🥹❤️

I kao prava baka, nije mogla otići a da ne razveseli svako dijete. Od svoje skromne mirovine svakome je dala po 10 eura, kako ona kaže, „za čokoladu“. ❤️

Za moju mamu bilo je to još jedno posebno, emotivno putovanje.

I dok sam gledala nju i malenog, pomislila sam koliko je život neobičan.

Jedno malo dijete uči hodati, a jedna baka nakon velikog životnog gubitka uči nastaviti koračati dalje. ❤️

Oboje na svoj način, uz ljubav, podršku i ljude koji ih drže za ruku.

Možda sam ja povela mamu kako bih joj barem malo olakšala tugu, ali vjerujem da je i ona toga dana nekome uljepšala život.

I zato volim ovo što radimo.

Jer humanost nije samo novac, hrana, odjeća ili plaćena terapija.

Humanost je i zagrljaj. Pjesmica. Nacrtani medo. Dječji osmijeh. I ruka koja nas pridržava kada nam je najteže. ❤️

A našem malenom borcu želimo još tisuće i tisuće koraka, što više zdravlja i jedno sretno djetinjstvo. ❤️👣

Od srca hvala njegovim divnim roditeljima što su nas primili u svoj dom i svima vama koji ste pokazali da zajedno zaista možemo mijenjati nečiji život.

HU DOBRA VOLJA ❤️

Pročitaj više

Stariji bračni par

21.10.2026.

Danas nam je bilo neizmjerno drago posjetiti stariji bračni par, predivne ljude kojima život nije bio lak. Gospođa je cijeli život radila na poljoprivredi, radila je teške poslove, gospodin također, iako je u ratu ranjen 3 puta, trudili su se i borili. U par mjeseci ostali su bez svega. Nećemo prepričavati cijelu priču jer nije niti toliko važna, ali zbog toga što je posjedovao traktor, ostao je bez prihoda (nešto braniteljsko) , netko nije odradio posao kako je trebao, na kraju su u nedostatku novca ostali i bez svoje kuće jer nisu mogli platiti kredit.

Podstanari su. Od 517 eura mirovine, 300 eura plate stan (zapravo, dio kuće) i ostalo im ostane da se prehrane. Imaju divne stanodavce koji im i pomognu, odvezu gdje treba i dali su im veliki komad zemlje da posade vrt. Vrt ih spasi.

Ostavili smo im 300 eura da jedan mjesec ne moraju od mirovine dat za stan, sjelo nam je nešto nenamjenskih donacija pa smo ih namijenili za njih 😊 Hrane smo ostavili za neko vrijeme, voća, mesa, mliječnih proizvoda. Malo lijepe nove odjeće i za gospođu jednu novu torbicu kojoj se jako razveselila ❤️ malo smo se smijali, malo smo plakali i svakako ćemo im se opet vratiti.

Pročitaj više

Rozi dom za Ljubicu

19.10.2026.

❤️ ONA NE VIDI BOJE, ALI ZNA KOJU BOJU ŽELI U SVOM DOMU. ❤️

U našoj prekrasnoj Lici živi naša draga Ljubica. Žena koja ne vidi očima, ali itekako zna što želi i što je čini sretnom. ❤️

Ljubicu poznajemo i redovito obilazimo 10 godina. Svaki naš susret s njom podsjeti nas koliko su ponekad male stvari zapravo velike.

U suradnji s Udrugom slijepih iz Otočca i našom Katarinom i @Jelena Benčić pomogli smo joj zamijeniti prozore i postaviti nove prozorske klupice kako bi njezin dom bio ljepši i ugodniji.

Ali Ljubica je imala još jednu želju. Od loženja drva zidovi su bili dosta crni, a ona je željela je da njezina kuća bude ROZA! 🩷

Da, dobro ste pročitali. Iako ne može vidjeti boje, Ljubica je točno znala kakvu boju želi na svojim zidovima. I zašto joj ne bismo ispunili tu želju?

Naš volonter Ivan pobrinuo se da njezin dom dobije upravo onu boju koju je toliko željela. 🩷 Hvala svima koji uplatite donaciju i napišete "kome treba".

I dok će netko možda reći da je to samo malo boje na zidovima, za nju je ovo puno više od toga. Ovo je priča o poštovanju tuđih želja, o ljudskom dostojanstvu i o tome koliko malo ponekad treba da nekome uljepšamo život. Jer ne moramo nešto vidjeti očima da bismo to osjećali srcem. ❤️

Draga naša Ljubice, neka ti tvoj rozi dom bude ispunjen mirom, toplinom i ljubavlju.

Hvala Udruzi slijepih iz Otočca na suradnji, a posebno hvala našem Ivanu koji je pomogao da jedna želja postane stvarnost. ❤️

HU DOBRA VOLJA ❤️

Dobrota se ne mora vidjeti. Ona se osjeća. 🩷

Pročitaj više