Deda Đuro

Danas smo posjetili i dedu Đuru. Baš je nekako pusto, kada nas bakica ne dočeka, onako nasmijana i koliko joj god bilo teško, ona je uvijek bila dobre volje. Vjerujem da nas gleda odozgora i smješi nam se. Deda plače, kao i svaki put. Kako i ne bi. Dobra vijest je da su mu obećali spojiti vodu, živi bili pa vidjeli. Osim hrane ostavili smo mu i 200 kuna, rekao je da ima i potrebitijih, al treba i njemu. Jedino društvo dedi su kokice i pesek koji se danas sunčao.