Tužna priča

Kaže on, ima potrebitijih od mene. Njegova priča je tužna, da tužnije ne može biti. Najrađe bi izgovorila tu rečenicu, ali ne mogu. To će me sada držati par dana. Ne znam jel jadniji on ili namještaj koji ima(podboltani krevet koji se raspada) a on na njemu spava ili ručak koji je imao u loncu (nisam mogla skuziti opće šta je u njemu). Kaže previše mi je to hrane, a uz to još 200 kuna, njemu je to kao da je dobio na lutriji. P.S. Svojom skromnošću me podsjetio na gospodina Osmana iz Benkovca🤧