Teško za vidjeti

Dragi prijatelji, e ovo je teško za vidjeti. Necu ništa puno pisati, a imala bi. Ovaj covjek kada god mu donesemo hranu, uvijek kaže ima potrebitijih ili platit cu vam. 😦, dajte nekom drugom. Njemu najcesce donesemo gotova jela. ( ponekad mu kupim kutiju cigareta, a žao mi ga :( ) Ne mogu ni zamisliti koju tugu i teret ovaj čovjek nosi na leđima. Po ne znam koji put, žao mi je šta institucije ne obilaze malo češće ljude koji su sami i šta im se ne pruži malo bolji život. Obilazeći cijelu Hrvatsku, nailazimo na sve više slučajeva gdje su djeca vani(rade) ili su u susjednom selu,ali opće ne pitaju za roditelje. Pa oni su vam život dali. To bi vam trebala biti svetinja, a ne ne pitati za njih. Nadam se da će sutra bar netko, tko dugo nije čuo svoje roditelje, nazvati ih i pitati kako su, treba li im nešto i reći im da ih voli. Nije teško i ne boli. Mi smo mali i mi stvarno dajemo sve od sebe, al srce nas boli kada ne možemo odreagirati drugačije, poduzeti veće korake. Želimo vam ugodan vikend i da se odmorite. Sigurno imate u susjedstvu neku baku, dedu- obiđite ih, donesite im krafnu, čokoladu, vjerujte bit će vam zahvalni, a onda cete i vi biti zadovoljniji❤️❤️ Hvala vam šta ste uz nas.