Samohrani otac i sin

Danas sam popila kavu sa jednim samohranim ocem, kojem zadnjih 6 mjeseci pomazemo sa hranom i higijenskim potrepštinama. Bio je branitelj, a i imao je tumor na glavi. Sada je u invalidskoj mirovini i on je među onih 233000 ovršenih. Tata kaže da njemu ne treba ništa. Ima sina od 17 godina . Kaže tata živim za njega. Al to je nama roditeljima normalno, oni su naš život. No njegova "majka" je prije 8 godina napustila Hrvatsku i od tad ne pita za njega. Dijete je u samoizolaciji i kada su u skoli pitali tko nema laptop, on je šutio jer nije htio biti jedini koji će dignuti ruku. Prati školu sa mobitela, ali ode mu puno bonova na internet. Koristi VIP bonove, ako mu netko želi kupiti, pa i od 35 kuna, njima puno znači. Tata je molio za njega donji veš, čarape br. 44 , trenirke,majice, dukse veličlina L. Odmah da napisem, dijete ima 17 godina, da nam ne bi slali košulje, odijela, hlače na crtu- znači samo ono šta je tata molio.