Baka u Petrinji

Danas sam dobila poziv da odem u Petrinju kod jedne bake. Mozda ce vam biti glupo , ali zeljela je cigarete i slatkise. Odem kupiti cigarete koliko mi je receno za novac koji sam dobila od prijateljice za to. Razumijem, uz stres koji ima zbog potresa, nije joj vrijeme za odvikavanje od cigareta . Ne znam jel znate osjecaj kad trebate doci kod nekog nepoznatog pa si u glavi stvorite sliku te osobe. Tocno tako mi je bilo. Zamisljam stariju gospodu koja sjedi, gleda Vijesti, i vice na politicare sa ekrana. Dodem, otvara zena . Jedva stoji , jedva dise, 100 bolesti. Ne znam niti jel ima TV.Ne moze se sagnut da pokupi s poda sto je palo od potresa. Pitam ju jel dobila hrane.Ima svasta ali njoj u tom stanju ne treba ni secer ni brasno.Nista za kuhanje. Ostavljam suhomesnato ,jucer nam je stiglo iz Munchena. Jedva izdrzi stajat samnom 3 minute. Koljena klecaju. Otisla sam. A vratit cemo se opet, to znate. Bistrije glave.