Branitelj

Upozoravam, zadnja slika je gospodinova noga u losem stanju, pa tko ne zeli neka ne lista 🙂 Dok sleperi idu prema Petrinji i Glini gdje hrane ima zaista dovoljno, samo 50ak km dalje postoje ljudi koji nas zovu i zamole za hranu , pa onda barem dan dva ne moraju prositi ispred trgovackih centara. Gospodin je prosio, netko ga je sreo i dao nas broj da se javi (ne znamo tko ) . Bio je vrlo,vrlo mlad branitelj, opisao mi je gdje je sve bio i sto je radio u ratu. Prihode nema. Zivi sa majkom koja ima malu mirovinu. On nema jos niti 50 godina, ima dijabetes,gangrenu i jos nekoliko dijagnoza. Radno je nesposoban. Iskreno govori da redovito ide pred Konzum i prosi za kruh i hranu i da jednostavno ne vidi drugi izlaz. Neplacenih rezija ima da im ne zna ni broj, boji se da i mamina mirovina ne bude u ovrhama, boji se da im ne sjednu na kucu zbog toga i da jednog dana ne postane beskucnik. Danas smo volonterki spakirali jos jednu kutiju stvari da im sutra odnese. Njegova majka je cijeli zivot radila i sada u ovim godinama mora razmisljati hoce li sutra imati za kruh. Zar ce nam svima biti tako jednog dana?