Naša Mirsada

Petrica je bila kod nase Mirsade, djeca su dobila sve potrebno za pocetak ove skolske godine. I onda se prisjetimo kada nam se Mirsada prvi puta javila , pricale smo sto djeci treba za skolu. Trazila je samo jedne tenisice i jaknu. Jer 2 sina su isla u razlicite smjene, u istim tenisicama i istoj jakni, cekali jedan drugoga da dodu kuci iz jutarnje smjene, da bi drugi koji ide popodne mogao uzeti tenisice. Svasta smo ovih godina culi i vidjeli, ali ovo je bilo da ti srce pukne od tuge. Decke smo tada obukli, ali kako djeca rastu, opet bi im dobro doslo nesto odjece ( velicine M ) . Jucer je i Klaudija navratila do njih, Mirsada kaze da su opet bez hrane. Treba im svega. Sada barem ima pec pa moze ispeci kruh. O mesu i vocu ne mogu niti razmisljati . Snalaze se, ali kakav je to zivot kad svaki dan razmisljas kako ces nahraniti djecu i hoce li ti tko donirati nesto hrane. Nadam se da cemo uspjeti otici ovih dana do njih, kupit cemo im hrane ( u skladistu nazalost nemamo bas neki izbor ,vecinom brasno i tjestenina). Ponudili smo se kupiti par metara drva ali kazu nam da ce se za to snaci, da ce ako nista paliti otpad ( stari namjestaj i slicno...) i da im je puno bitnije da imaju sto za jesti i da djeca imaju sve za pocetak skolske godine.