Uvjeti u kojima žive

Sama pomisao da idemo kod njih, stegne nas oko ❤. Ne jer ne želimo ići,nego zbog uvjeta u kojima žive. Sretni smo šta su ove godine napokon dobili bar struju. Imaju TV-e. To ih veseli. Podrumski stan u kojem borave je zastrašujuci. Oronuli zidovi, bolesne osobe koje tu žive dan za danom... Obuzima nas tuga. Daria, koja je prvi put bila kod njih, u šoku je bila cijeli dan. Pričamo o nečem sasvim desetom i onda opet o njima. I tako cijeli dan. Pokazujemo prijateljima u kojim uvjetima ljudi žive i koliko možemo biti sretni,jer smo zdravi, jer imamo sve. Ne mogu vjerovati . U svakom kvartu,gradu ima ljudi koji tako žive.. Al ne znamo za njih. Il jednostavno ljudi imaju previše obaveza, pa ti ljudi postaju nevidljivi. Nažalost. Budite zahvalni na onom šta imate, a mi ćemo iskoristiti svaku priliku otići do njih. Bila sam ljuta na sebe, jer mi mozak ponekad blokira pa sam zaboravila kupiti bakalar. Jelo koje oni najviše vole, al kupit ćemo drugi put duplo. Kupili smo krafne. Od čokolade . Dedin osmijeh vrijedi .. ma ne mogu to opisati,jer nemam riječi za to. Kćer mu donosi čaj u zdjelici, a on sa osmijehom umače krafnu u čaj i veseli se ko malo dijete. Vrijedilo je... bome je... Da jedna krafnica može tako razveseliti čovjeka. Ne možeš vjerovati. Dragi ljudi hvala vam. Ovo je vaše djelo.❤ Najlakse je sjesti u auto i odvesti hranu, jedino šta nas "danima nakon toga peru emocije ".