Deda Đuro

Naš deda Đuro. Nakon bakine smrti, nije više imao volje za životom. Miševi su im bili normalna pojava u njihovim sobičkima. Jednog dana grom je udario i "odvalio "pola zida u sobi. Danas me zvao. Nije više mogao podnijeti samoću. Svaki put kada smo ga posjetili,deda je plakao. Tako i danas. Al više nije sam. Deda je smješten u udomiteljsku obitelj u blizini Bjelovara. Hvala Bogu, jer ne znam kako je preživljavao tamo. Uglavnom pitao je ako netko ima čarape za njega, 2-3 donja djela piđama ili trenirki XXL i par komada gacice (one pamučne , ne boxerice) - e sad to ne znam koji broj. Idući tjedan smo opet na dežurstvu u Konjšćinskoj 38, pa mozda netko ima, a o vremenu ćemo vas obavijestiti. Hvala vam