Hvala svima vama

Kao i svaki put, kada idemo po ljude, put traje tri dana.Imamo dobru volju. Tako smo i sada krenuli utorak. Na granicu smo stigli u 3 ujutro. Nakon toga, autobus mora stajati 9 sati, a mi malo odspavati. Kako smo vozili mamu i djecu, da se pozdrave s ocem koji je u Ukrajini, ( jer je dijete dobilo stipendiju u Kanadi) buđenje je bilo u 7 sati, da se i s njom pozdravimo. Ovaj put s nama je išao vojnik ,koji se ide boriti u legiju pa smo i s njim popili kavu i doručkovali, te i njega ispratili. Nosili smo i vojnu opremu, ali o tome u nekoj drugoj objavi. Znali smo da vozimo maloljetno dijete, pa smo centru odmah poslali putovnicu da pripreme papire. Ljudi iz Lavova su stigli i bus je pun, ali naša prijateljica Marija već 4 sata stoji na granici i boji se proći, jer ju poljaci žele dati u udomiteljsku obitelj u poljskoj. Roditelji su joj u Ukrajini, a ja ju trebam dovesti kod rodbine u Zagreb. Inače sam tvrdoglava i ako se nečega primim, želim to obaviti kako treba.. Čekam na granici, tražim pomoc od volontera UN-a. Dečko jako ljubazan i hvala mu. Pokazujem mu punomoć roditelja da preuzimam dijete, on zove na granicu i čekamo. Nakon sat vremena ispred granice, pocinjem gubiti nadu i suze samo teku niz lice. Ta agonija je trajala 4 sata. Vidim djevojčicu da mi dolazi u susret.
Osmijeh od uha do uha. Napokon je "moja". Jedan od volontera mi kaze: ❤️Vidio sam vas kako plačete i molio sam se da djevojčica dođe. Hvala Bogu. ❤️ Stvarno sam bila sretna, presretna, jer znam da je 2 mjeseca prozivljavala traume pored mrtvih tijela, nije vidjela ni sunce ni mjesec. Volonter UNa je poslikao naše dokumente i trcimo u autobus,jer nas ljudi čekaju 4 sata, a već je vruće a i imamo bebaca od godinu i pol. Mali Myroslav je bio odličan.
Znate već da im svaki put pustimo himnu Ukrajine, ali ovaj put su nam djeca bila DJ -i jer smo htjeli osim suza, da bude malo veselije u busu. Uspjeli smo. Napokon krećemo prema lijepoj našoj. Stizemo na granicu, gdje opet traje procedura, ali dobro, blizu smo pa je nekako lakše. Još koja pjesma i stigli smo. Prije Arene moramo u CSS u Prelog gdje potpisujem privremeno skrbništvo za našu Mariju i to je to. Oprostite na duzem postu, ali ja to volim napisati sve kako je bilo. Stizemo u Arenu,gdje nas dočekuje koordinator Nedjeljko. Podjelili smo poklone za mame i djecu. Grlimo se, svima zahvaljuju, kažu da smo poseban narod. Hvala Hrvatska. Hvala i donatoru za ovaj autobus. Hvala svima vama. Hvala Snjezani s kojom dogovaram ljude, hvala Ruslanu i veliko ogromno hvala vozacima Zdravku i Mariu jer da oni nisu tako strpljivi i smireni, ne bi ni ja bila. Hvala hvala u ime svih ovih divnih ljudi. ❤️❤️❤️❤️Idemo dalje.❤️❤️❤️❤️