Deda Ivek

Jedva smo čekali da vam pokažemo kakve lijepe stvari su se događale ovo ljeto, nismo htjeli otkriti ništa dok sve ne bude gotovo.

Sjećate se dede Iveka za kojeg ste se svi jako potrudili da mu malo olakšamo život? Otplaćen mu je kredit da može raspolagati napokon sa svojom cijelom mirovinom, vodili smo ga na šišanje, pribavili smo mu drva za zimu, pisali ste mu pisma podrške.. Nakon svega toga, pomalo u tajnosti, gradila mu se kuća i na tome želimo zahvaliti dečkima koji rade niskoenergetske kuće iz Gornjeg Desinca. Izabrao je plavu boju fasade, zvali smo općinu da zamolimo da mu se besplatno uvede struja, da od ove zime do kraja života živi puno ljepši život od onoga do sada..

Pošto je imao i viška novaca nakon otplate kredita, najavili smo da će trebati platiti laminat i pločice, mislili smo da nikako nije u redu da udruga plaća nešto za što su donatori već uplatili novac na njegov račun, dok u isto vrijeme mi imamo ogroman broj obitelji koje se snalaze da nahrane djecu.

Sve je bilo kao u bajci, ipak primjećujemo da smo se mi puno više svemu veselili nego on. I to nam je bilo u redu, postoje ljudi koji ne pokazuju svoje osjećaje. Ali Ivek je ipak svoje pokazao samo ne onako kako smo mi to zamislile.

Posjećivali su ga divni dečki, plaćali mu račune, tjedno nosili hranu, uređivali dvorište, ali to mu nije bilo dosta. Htio je da ga se vozi doktoru i čeka s njim po cijele dane, da mu se režu nokti, da dečki budu njegovi sluge i kada on nazove, da se oni pojave. Njihovo vrijeme nije poštivao niti sekunde.Naravno da su odustali od njega.

Isto tako, vrlo često spominje da mu je dijaspora uplatila novac za kredit i sav novac dodatni koji mu je ostao. Mi se samo možemo ispričati svima onima koji ne spadaju pod dijasporu što ih ovaj čovjek ne poštuje i što njima/vama očito nije zahvalan.

Nama se zahvaljuje na 7 MJESECI koje smo ga obilazili jer izgleda one godine ranije ne vrijede, ne broje se,ne postoje. Uz zahvalu na tih 7 mjeseci dobili smo i uvrede i bile krive kada on nema kruha, krivi su i susjedi što imaju aute a njemu ne žele pomoći, svi smo za nešto krivi..

I dalje smo, ni same ne znamo zašto, htjele dovršiti tu priču i naći ljude da mu se postavi laminat i pločice da može što prije useliti. Na što nam je rečeno da na njegov ranč nema tko šta dolaziti jer će zvat policiju.. Odustale smo. Od danas pa na dalje, mi smo s ovom pričom gotovi. Samo sa ovom, sa svim ostalim idemo dalje, sve kao i do sad samo malo mudrije.

Svašta smo vidjeli i čuli, upoznali ljude koji trebaju pomoć ali ne poznaju zahvalnost, tješili se da nisu imali od koga naučiti, ali kada dođe trenutak napada na nas i bezobrazluka prema volonterima, tu je priči kraj. Iako, ni sada nakon svega nam nije žao našeg vremena i truda. Ljutnja je tu, ali ne možemo ni ljuti biti zauvijek. Hvala vam za vjetar u leđa ❤️