Emil u 95-oj godini

Nedavno mi se javio Juraj, dečko koji je slučajno sreo dedu Emila. Emil je u 95 godini života. Nema ženu ni djecu. Inače je iz Hercegovine. Priča mu kako posljednja 3 mjeseca živi u automobilu sa svojom macom i Juraj me pita možemo li se ikako pomoći? Drugi dan se nađem sa Jurajem, sjeli na kavu a dede nema. Ništa mi popili, jednu pa drugu i nakon 2 sata evo dede. Njegova najbolja prijateljica maca strpljivo ga ceka na haubi. Ne ide nikuda od auta.

E da kaže Juraj ,jučer je deda jeo iz tanjura ,a poslije toga dao maci da jede iz istog tanjura. Sjeli smo u kafić da popričamo, ali deda ne želi ni novce ni pomoć. Priča kako je kada je Dinamo igrao prije cca mjesec dana ,ponudio je nekom čovjeku da podjele obrok ,a taj ne čovjek mu je ukras sve dokumente, pa ćemo mu pomoći oko toga. Kaže vratit ću se ja u Hercegovinu kod svog prijatelja. Za godine koje su iza njega jako bistro priča i odlično se drži. Ono sta sam htjela reći je da ako ga sretnete i ako imate bar malo vremena, pocastite ga kavom to sigurno neće odbiti. Eto sta je život.