Jedna lijepa priča

Za prvi dan nove godine, želimo s vama podijeliti jednu lijepu priču.

Prije par godina za pomoć nam se obratila mlada majka malene djevojčice, trudna možda i 5 mjeseci sa drugom bebom , tata je završio u zatvoru. Uselila se u kuću u jednom selu ,daleko od grada, daleko od autobusne stanice i trgovine. Kuća bez vode, sa dugom za struju i iskopčanom strujom, jedna od lošijih kuća koju smo u životu vidjeli. Bez kupaone, bez kuhinje, bez pola namještaja, vrata kroz koja su ulazili glodavci, prozori kroz koje je puhalo. Jedino što je imala je jedan bunar. Iz njega je vukla vodu do kraja svoje ionako visoko rizične trudnoće .

Kad smo vas tražili pomoć, u roku od par dana, ona je u kući imala vodu ,dug za struju je bio plaćen , dobila je novu kuhinju ,napravili smo kupaonu, dobila je nove krevete i kinderbet za bebu koja dolazi. Sama je postavila pločice u kuhinji i promijenila jedan prozor. Divila se svemu što smo napravili. I mi smo bili sretni i ponosni na nju ❤️ i danas smo..

Međutim, njezin suprug nije. Izašao je iz zatvora u kojem je bio zbog nekakvih internet prevara/prodaja. Počeo ju je tući, maltretirati, verbalno i fizički zlostavljati. Ona je pokušala oduzeti sebi život. On je znao da će opet u zatvor i želja mu je bila da ona prije toga ostane trudna.Da on bude siguran da će bit kod kuće i da neće naći nikog osim njega. Iako on nije bio vjeran. Nije ga zanimalo kako bi ona sada sama sa dvoje djece izdržala još jednu trudnoću ,tko bi o djeci brinuo ako ona mora u bolnicu , od čega bi živjeli .Bila je pametna i zaštitila se ,zaštitila se od trudnoće ali se nije mogla zaštitit od njegovog zlostavljanja.

Završio je napokon opet u zatvoru. Pošto mu više zakonski nije supruga, ne zna ni gdje niti na koliko..

Prije nekog vremena, odlučila je da više ne može živjeti gdje je živjela, jer bi bila osuđena na socijalnu pomoć. Posao bi i našla ali prijevoz do posla nikako. Jedno vrijeme išla je biciklom u jednom smjeru sat i pol i po danu i po noći, i prije prve smjene i nakon noćne. Išla je i radila dok god je na tom poslu bila potrebna.

Prošle godine odlučila je kupiti kuću na otplatu. Našla je posao. Nije to neki dobro plaćen posao, ali i kad otplati dio za kuću, ostane joj više nego što bi imala socijalne pomoći. Ne kuka, sretna je jer joj je puno ljepše nego što je bilo . I uvijek je ona za nas žena zmaj, žena koja je vrijedna i sposobna i koja je dala sve od sebe da ona i dječica imaju puno više od onoga što su imali. I ono najvažnije, imaju mir.

Ovo sam vam pisala da vidite koliko i sa nečim malim što damo od sebe , možemo pomoći nekome tko nema ništa. A ona je cijelo vrijeme znala da ima nas. Kad god je trebalo, ali nikada to nije iskorištavala, prvo se za sve borila sama.

Hvala vam u naše i njihovo ime. Isplatila se svaka kuna i svaka poruka podrške. Nekome smo vratili život u ruke ❤️

Hvala i divnim curama Tamari i Tadijani koje su ih obišle kad je nama bila gužva.

Neka vam je sretna nova godina , želim nam u ovoj još puno lijepih priča.