Naša draga Štefka

Za našu dragu Štefku smo saznali od Katarine . Bila je pod skrbi socijalne službe nekoliko godina. Tako je živjela od jednokratnih pomoći i mjesečne socijalne naknade koja joj nije bila dovoljna za mjesečne životne troškove. Zbog nemogućnosti plaćanja režija, ostala je bez struje u naslijeđenoj trošnoj kući nakon čega smo saznali za njenu tešku životnu situaciju. Nije se žalila, privikla se na novu životnu situaciju i zadržala vedri duh. Ni kada su zimske temperature padale ispod nule, nije tražila pomoć, naši volonteri su dovozili drva koliko su imali, koliko je moglo stati u osobni automobil i ostavljali joj ispred vrata.

-Radni vijek je provela u Zagrebu, nepresušnom izvoru njenih priča o ljepšem i sretnijem periodu njenog života. Želi zamrznuti vrijeme i sjećati se mlađih dana. Ne želi se slikati i ostaviti ucrtanu uspomenu uvjeta u kojima trenutno živi. -Ona je ponosno i vedro biće, ne želi nikoga moliti. Izgubila je nadu u dobre ljude. I bilo je teško zadobiti njeno povjerenje.

Zahvaljujući njoj, upoznali smo gospođu Barbaru iz Zagreba koja joj je darovala očuvani ormar od punog drveta. Pomogla nam ga je spustiti s petog kata i sačuvati nam dijelove ormara za drugu turu kad smo dolazili u Zagreb. Ovom prilikom joj se puno zahvaljujemo! Štefka je oduševljena ormarom jer je njezin oštećen u potresu i neupotrebljiv.

-Pred Novu godinu je napunila 65. godinu i pomogli smo joj izvaditi osobnu iskaznicu (koja joj je odavno bila istekla) i predati zahtjev za starosnu mirovinu. U ovom trenutku još nije dobila rješenje o mirovini, prijete joj ovrhe za vodu, ali se nadamo skorom dolasku zaslužene mirovine. Pokušat ćemo i to pogurati koliko možemo.

Vesela je svaki put kad vidi volontere s kojima se zbližila zadnjih godinu dana. Nije bilo lako ni njoj, a ni nama. Danas nas gleda kao na svoju djecu koju joj život nije podario. Pod stare dane je ponovo osjetila ljudsku riječ i ruke koje joj istinski žele pomoći.

Štefica je žena koja živi bez struje i dalje, ali nema ju namjeru uključiti ni kada dobije mirovinu, boji se da neće imati od čega plaćati. Isto tako, osim kad je vrijeme loženje i kad ima s čime naložiti vatru, ostale dane ona nema gdje skuhati ni ručak , ni čaj ili kavu.

Ako imamo nekog na relaciji Sisak-Zagreb da bi poklonio plinsku bocu, molim vas da nam se javite i uskočite nam u pomoć . Proslijedit ćemo broj od volontera koji bi to mogao preuzeti i koji će joj osposobiti pećnicu na plin. Hvala vam!