Još samo malo pomoći za njih
Dragi svi,
ovo će biti malo duža priča, ali imamo vam svašta za reći, pa ne zamjerite. Majka koja je jako bolesna i skupljali smo za lijek, lijek koji joj je potreban je ipak dobila besplatno. U dogovoru između nas i obitelji, odlučili smo novac uložiti tamo gdje im je najpotrebnije i odluka je pala na novi krov. Svaki put kad pada kiša, njima je sve mokro , od instalacija na dalje. Kuća je puna vlage.
Majstor je plaćen 4900 eura (limarija, daskanje i sve ostalo što je bilo potrebno). U kući je 4 djece, od toga 2 djevojčice sa sindromom Down i dvoje školaraca. Još oko Božića obećali smo im da ćemo do proljeća osposobiti jednu sobicu za njih da ne spavaju svi skupa na jednom kauču u jedinoj sobi koja je bila primjerena za život. Kupili smo laminat, tata ga je postavio. Poklonili ste nam i krevete, kuhinju, namještaj za boravak. Sada je ipak malo lakše i ljepše za život.
Mama je i dalje u istim problemima sa trbuhom, vade joj vodu, nakon 5 dana trbuh je opet pun. U jednom trenutku joj je rečeno da tako može živjeti još dvije godine. U to ne želimo vjerovati, vjerovat ćemo da će se ipak neko čudno dogoditi.
Želim vam reći da su svi zahvalni na svemu što ste za njih napravili. I mama i tata i djeca. Dječici smo poklonili mobitele, jer nisu imali nikakve. Jako, jako su sretni. Sretni su i što imaju svoj kutak za spavanje i učenje. Ali mi vas moramo tražiti još malo pomoći za njih.
U kući fale 3 prozora. To su prostorije (sobe) koje se još ne koriste , neke prostorije nemaju niti pod nego zemlju. Ali kroz rupe ulaze miševi i štakori, pa bi ih trebalo zatvoriti. Trebala bi nam 2 prozora 80×120 i jedan 60×120 ili sva 3 80×120 pa će tata povećati otvor. Prozori su u Pevexu 129,00 eura svaki. To bi im još voljeli riješiti. Uz to, trebala bi nam jedna kutna. Krevet u boravku na kojem spavaju je sama daska. Mami je ionako jako teško spavati, a na tome što imaju je nemoguće. Spava već danima na stolici kada je doma (veliki većinu vremena je u bolnici). Možemo im još za to skupiti pa smo gotovi?