Za Doroteu. Za Jana.

Sjećate se akcije za Doroteu,Luku i maloga Jana koju je pokrenuo Luka iz Splita i udruga Sličice pričaju? Onda Ana Gruica Uglešić , a onda mi. Mi smo se udružili svim snagama dok nismo došli do cilja i jako mi je drago šta imamo super odnos sa drugim udrugama i "uskačemo" kako i gdje možemo .

Ne postoje riječi koje mogu opisati jučerašnji susret sa Doroteom i njenom mamom.

Naša djevojčica. Naša mala lavica 🦁. Dijete za koje ste svi vi otvorili srce kada je bilo najpotrebnije.

Didi (kao ju mama zove) nije mogla ništa s desnom rukom. A danas? Danas ju pomiče.

Možda nekome mali korak… ali za nju – cijeli svijet. Za njenu mamu – čudo. Za sve nas – dokaz da zajedno možemo nemoguće.

Sjedila je kraj nas s papirom na kojem je abeceda i bez da gleda, prstom je pokazivala slova. Zna ih napamet. Gleda te tim velikim očima i u njima vidiš borbu, snagu i nešto što se ne može naučiti – hrabrost.

A onda… pokazala je slova koja te slome na komade: "Ja želim hodati."

U tom trenutku… srce pukne. Ali ne od tuge – nego od ljubavi i vjere da će uspjeti.

Njena mama je imala samo jednu želju – upoznati nas i reći HVALA svima vama. Svima koji ste donirali, dijelili, vjerovali, stavljali srca u komentare jer bez vas – Dorotea danas ne bi bila ovdje gdje jest.

Ali naša priča još nije gotova.

Ako uspijemo u 10. mjesecu Dorotea i Jan bi išli ponovno na liječenje u Meksiko, ali o tome ćemo vas obavijestiti na vrijeme. Još jedan korak. Još jedna šansa. Još jednom da budemo ono što smo već dokazali da jesmo – ljudi velikog srca.

Za Doroteu. Za Jana. Za njihov san.

Jer oni🩷🩷🩷🩷 vjeruje… a mi ne smijemo odustati 🤍

P.S. Hvala na terariju, potrudit ću se da dugo živi.💕💕