Majka i kćerka

Nekad imamo puno za ispričati, a pitam se čita li itko duge tekstove. To me nije spriječilo da i sada napišem jedan takav.

Neke te kuće ostave bez teksta. Neke sudbine te pogode da razmišljaš o njima danima. Nakon nekih obilazaka se pitaš kakvi su ti ljudi mađioničari da prežive mjesec i kako se samo osjećaju u svojoj neimaštini..iz dana u dan.

Majka i kćerka koje žive od nekih sitnih primanja, 162 eura maminog inkluzivnog i poneki euro socijalne pomoći. Kćer koja je zbog životnih neprilika psihički lošije nego što bi u svojim godinama trebala biti. Zamolile su nas za malo hrane , dolazio je Uskrs pa barem tih dana da se osjećaju kao ljudi. Donijele smo hranu. Vidjele smo krevet. To zapravo baš i nije nešto što se može nazvati krevetom. To je tek toliko da nisu na golom podu. To je trenutak kada ti dah zastane i pitaš se kako je ovo moguće?

Kreveta nema,ormara nema, pećnica ne radi, tople vode nema jer bojler odavno ne radi. One žele hranu. Ostalo im je manje bitno. Sve ste riješili, sve smo kupili, platili smo majstore. Cure još samo nisu znale da stiže i krevet. Nisu se nadale. Nisu pitale. Platili ste zaostatke struje. Jučer je stigao krevet, veliki ormar. Kćer je presretna. Nakon dugo vremena, kralježnica će joj biti zahvalna. Ona sada spava onako kako bi svaki čovjek trebao. Ona više ne mora nakon cijelog dana leći na pod i zaspati. Hvala vam ljudi!

Tko je došao do ovdje sa čitanjem, svaka mu čast jer sad vam želim reći naše želje i planove. Ona je završila 2 godine fakulteta. Dalje nije išlo. Nekako nam nije ni čudno. Ali rado bi nastavila. Ne može više kao redovni student nego treba platiti nešto više od 1000 eura. Rekli smo joj da nam javi na jesen kada sazna cijenu i da ćete vi to riješiti. Ima volju i želju. A onda joj se smiješi i ljepša budućnost, a mi ćemo imati svoju pravnicu.

Hvala na čitanju, a u akciju krećemo krajem ljeta. Lijep vikend, ljudi!