Samo bih volio imati prijatelja

"Ne treba mi ništa. Samo bih volio imati prijatelja.” - kaže osmogodišnji dječak.

Postoje obitelji gdje ostanemo bez teksta, kuće iz kojih izađemo , ali koje nama još dugo ne izađu iz misli, djeca iza čije jedne izgovorene rečenice ostane milion neodgovorenih pitanja.

Susreti koji nas podsjete koliko toga uzimamo zdravo za gotovo i koliko malo ponekad treba da jedno dijete bude sretno. Ovaj dječak ima samo osam godina. Živi s roditeljima, u obitelji koja se svakodnevno bori s teškom životnom situacijom. Mama skuplja boce kako bi osigurala ono najosnovnije, a tata je u godinama u kojima više nije sposoban raditi i svojim radom pridonositi kućnom budžetu. Bolestan je i jedva hoda.

A onda smo upoznali njega. Dječaka koji nas je bacio u razmišljanje, a da toga nije niti svjestan. Ne pamtimo kada smo posljednji put vidjeli da se netko toliko veseli običnoj čaši jogurta i nekoliko mandarina. Nečemu što mnogima od nas ne predstavlja gotovo ništa, što uzmemo usput, pojedemo i zaboravimo. Njemu je to bilo dovoljno da mu se lice ozari od sreće. "Jogurt! Ja volim jogurt! I mandarine jako volim." Odmah je sjeo i ogulio si jednu, a onda je polako pregledao i svu ostalu hranu koju smo donijele. I pomislile smo koliko je neobično što je jedno dijete toliko skromno. Što je naučilo radovati se tako malim stvarima.

A onda smo ga pitali što bi želio za Božić. Znate što nam je odgovorio? „Ne treba mi ništa. Samo bih volio imati prijatelja koji bi se igrao stalno samnom.”

Što reći na to? Kako pronaći prave riječi kada osmogodišnje dijete, u dobi kada bi trebalo razmišljati o igračkama, poklonima i dječjim željama, poželi nešto što se ne može zamotati u ukrasni papir i staviti pod bor? Prijatelja. Nekoga s kim će se igrati. Ništa materijalno.

Njegova nam je mama rekla da mu je potrebna odjeća. I jučer smo donijeli odluku. Odlučili smo otići u kupovinu i kupiti mu sve novo. Ne nešto što je netko drugi prerastao, ne nešto što je ostalo viška, nego odjeću kupljenu baš za njega. Da i on jednom osjeti radost kada dobije nešto novo, odabrano upravo za njega. Jedva čekamo vidjeti tu sreću na njegovom licu 💙 Toliko nas je ovaj dječak očarao da sutra ponovno idemo k njemu.

Obitelji smo ostavili 500,00 eura jer imaju jedan veliki problem. Puknula im je cijev od vode na njihovoj strani. Vodovod to ne popravlja iz tog razloga. Zvali su nekoliko majstora. Jedan je rekao da ne može pomoći, jer nema bager a misli da im treba bager. Drugi je rekao da ne smije ništa napraviti jer treba odobrenje. I tako to ide. Jedan čeka drugoga, drugi trećega, a voda curi. Novac smo ostavili ako bude trebalo za majstore, a računa za vodu se bojimo već sad. Naručili smo im i frižider , čekamo dostavu.

Sutra prije puta idemo djetetu po puno mandarina, a ovaj put dobit će i koji voćni jogurt. Obavijestit ćemo vas o svemu kao i uvijek. Na kraju krajeva, sve ste to vi omogućili svojim donacijama ❤️