Ovo su prijatelji, koje sam upoznala zahvaljujući humanitarnom radu. Neki su sa mnom obilazili obitelji, neki su pomagali, neki su donirali, uglavnom svi imaju dobru volju. Njima nije problem iz noćne, putovati sa mnom (i slušati me 🙂 ) 500-600 km, to su ljudi na koje mogu računati u bilo koje vrijeme i zato im velika HVALA. Dragoj Ljerki Barešić , prošle godine nije bilo teško iz Beča sa svojom kćerkom , doći do Zagreba. To se zove Dobra Volja.

Kada je Milan rekao da obožava ajvar, rekla sam mu ako želiš napravit ćemo ga. Tako je i bilo. Kada je dobra ekipa sve se s guštom napravi.

Križevci, obitelj Rusan, baka i deda, tužno, Do sada su živjeli od 350 kuna mjesečno, a sada su im povećali na 550,oo kn. Gradonačelnik Križevaca je obećao da će se potruditi, naći im adekvatan smjesštaj.

Za mamu Lidiju večina vas zna. To je lavica, koja je imala izbor pobačaj ili kemoterapije. Odlučila se prekinuti kemo i zadrzati bebicu. Kada smo došli prvi put, mali Antonio je bio bas bebica, a sada je frajer već napunio godinu dana. Nažalost mama nije ozdravila. I dalje se bori sa opakom bolešću, ali jaka je ona. Žene su veliki borci, pa tako i ona.

Zagreb-Dubrava, samohrana majka sa djetetom invalidom. Posjetila sam ih sa dragom Marom Ešegović, a gradonačelnik Bandić im je obećao oprostiti 40,000 kn dugovanja.

Neke obitelji ni danas nemaju vodu, ali tu je DVD Sesvete koji je besplatno dostavio 2000 litara vode, hvala vam od srca.

Sedmero člana obitelj iz Dvora. Svaka situacija je sve gora i gora. Taj dan kada mi je gospodin Željko poslao slike klipova kukuruza i napisao “evo na ovo se mi grijemo”, moja obitelj je išla kod moje majke na rođendan. Kada sam došla kod nje, bilo je svega pun stol, ali meni je samo bila slika tih klipova i činjenica da je maleno dijete u toj trošnoj kućici. Šta to nije pretužno?

Viljevo, mjesto gdje smo posjetili obitelj, kojoj se kuca raspada, svi su u strahu, svaka noc im je nocna mora jer se boje. Baka sjedi uz očenaše i moli Boga da se ne sruši. Baki sam obecala krunicu iz Međugorja, ali ju jos nisam poslala. Draga bako brzo ce stići na vašu adresu.

Nakon što nam je ostalo 50-tak poklona za Božić, slatkisa, igracki odlucili smo se posjetiti SOS Dječje selo Lekenik i razveseliti naše mališane, koje su nažalost roditelji ostavili . Ne možete a da se ne rasplačete , bar ja. Ne mogu se pomiriti s činjenicom , da su ih napustili, ali kada vidite osmijeh na njihovom licu, mislim si možda su sretniji, imaju svoje tete čuvalice, toplo im je i siti su.