❤️❤️Sretan nam 6. rođendan. ❤️❤️ Zahvaljujuci Vama, divnim ljudima u ovih 6 godina, napravili smo ono o cemu smo mogli samo sanjati. Vjeru i nadu vratili smo stotinama obitelji. Poslije potresa pomogli ste ljudima obnoviti krovove, kuce.... odnijeli smo im punooooo hrane. Išli smo po snijegu,ledu,kiši i suncu.... Prešli smo tisuće i tisuće kilometara. Nažalost i u teškim trenucima kada su naše obitelji izgubili najmilije, pomogli ste nam da platimo sprovode. Puno puta ste pomogli da se ljudima ne iskljuci struja,voda, zbog duga. I tu ste uskocili. Puno puta ste pomogli sa lijekovima, higijenskim potrepštinama,odjećom, obucom... Iz Ukrajine je prevezeno 9 autobusa sa majkama i djecom, znači preko 500 života je spaseno. U bolnici u Lavovu, dostavljeno je lijekova u vrijednosti 13.700,00 kuna. Evo,sada dok ovo pišem sva se naježim i nemojte zamjeriti, ne bi da ispada da se hvalimo, ali stvarno smo puno napravili. Ponekad su zbog svega ovoga zakinute naše obitelji, ali tako je kako je. Tu je jako puno odricanja, vremena, fizičkog rada i naravno dobre volje. Hvala našim sportašima koji s nama obilaze Hrvatsku i naše obitelji. Hvala svakom pojedincu i svakoj firmi koja pomaže donacijama. Možemo vam samo reci veliko hvala i idemo dalje sa dobrim djelima. I na kraju HVALA našim volonterima koji troše svoje dragocijeno vrijeme kako bi pomogli. Sretan nam 6. , idemo do 66. ❤️❤️❤️❤️❤️❤️❤️❤️❤️❤️❤️❤️❤️

Samohrana mama i dvoje osnovnoškolske djece žive u podstanarskom stanu, prošli mjesec smo im platili stanarinu ali mama se jednostavno ne može izvuć iz dugova. Nije ni čudno. Prihodi su im 2600 kuna, stanarina 1700 plus ogromne režije. Svjesni smo da u Zagrebu ne mogu naći jeftiniji stan. Ne žive od socijalne pomoći, mama radi ali za ništa novaca. Uz stanarinu, nakupilo se 3700 kuna duga za toplinarstvo i boje se da bi, ako ne plate, mogli biti izbačeni iz stana. I tako njihovoj agoniji nema kraja. Želja nam je pomoći sa dugom svakako ali još veća nam je želja naći mami posao za pristojnu plaću. Kao kuhar/pomoćni kuhar, spremačica ili posao u pekari .. Žena ne bježi od posla, ali mi želimo da pobjegne od ispod minimalne plaće. Razmišljala je i o odlasku na sezonu, ali to je uz djecu nemoguće, djeca imaju samo nju a pre mali su da bi ostali mjesecima sami doma. Ako mislite da im možemo pomoći i sa trenutnim dugom i sa pronalaskom posla, tu smo za sve opcije. Petrica im je odnesla hrane za neko vrijeme ali hrane uvijek treba. 🎀Ako želite donirati za njih ili nekog drugog, u ponedjeljak ćemo biti u skladištu od 15 do 18 sati,Konjščinska 38,Dubrava. 🎀 Želite li pomoći za dug : HU DOBRA VOLJA Erste banka HR0524020061100787075 Donacija za majku i djecu

Riješeno, krevet prevežen a drugi naručen novi za Andrijana, svijet vas nema ❤️

[ POTREBAN PRIJEVOZ POLJANICE/ŽITNJAK] Pisali smo vam da su Mirsada i klinci dobili kuću i da više nisu u onoj ružnoj baraci bez vode i struje. Znate i da je njezin najmlađi sin došao doma i da su svi na okupu. Kućicu polako uređuju ali za malu dječicu nam trebaju kreveti. Jedan klik klak krevet smo nabavili ali nam treba prijevoz. Jel bi netko mogao uskočiti u pomoć da se krevet što prije doveze da klinci imaju gdje spavati? Za početak bi njih dvoje mogli spavati zajedno dok ne nađemo drugi krevet. Velikim dečkima bi dobro došla komodica na kojoj bi mogli držati TV. Oni su do sada svi spavali u jednoj prostoriji a o TVu su mogli samo sanjati. Tako da bi ih voljeli razveseliti da im malo pomognemo urediti njihovu novu sobu. Što se tiče drugog kreveta, mora biti čist i čitav. Znate da je Andrijano bolovao od leukemije, ne želimo da spava na krevetu i madracu koji su godinama bili u nečijem podrumu. Hvala ako možete pomoći ❤️

A što reći nego hvala vam.. Zamolili smo samo jedan antiparazitni program za našu gospođu M koja si ne može odvojiti 300 kuna a ružna bolest ju prati već godinama. Znali smo mi da ćete vi to riješiti, ali skupilo se i puno više od tih 300 kuna. Klaudija je jučer predala 2000,00 kuna koje ste uplatili, gospođa Jelena je napisala i malo pisamce u paketu koji je poslala, a gospodin Željko koji ima OPG je donirao voće i povrće koje joj puno znači. A ovo je njezina poruka za Vas : "Hvala vam po tisuću puta. Dok postoji takvih kao vi isplati se boriti. I kad mislim da vise ne mogu eto Bog mi posalje vas. 🙏😘❤"

Našem dragom prijatelju "Marku" ste olakšali spremanje za maturalnu večer. Osmijeh na njegovom licu govori sve.❤️❤️ Kupit će si odijelo i srediti se kao I njegovi prijatelji. Velika vam hvala. On je posebno drago dijete. Tata ga je predivno odgojio. Od prve mi se "uvukao" pod kožu, jednostavno je takav. Tata i dalje nije baš naj,naj... Trenutno je na 27 tableta dnevno i 2 spreja za disanje. Dobio je i tablete za srce, koje se nadoplacuju 800 kuna. Sutra ću staviti sliku, jer sam zaboravila poslikati povijest bolesti . Hvala vam na svemu. ❤️

❤️❤️Autobus iz Lavova broj 9❤️❤️ Početkom nesretnog rata u Ukrajini, kada smo vidjeli šta sve ljudi prolaze, pomislila sam : "Idemo probati spasiti koju majku i dječicu, koja ništa nisu krivi. Ako uspijemo skupiti za 1 autobus, ipak je to 60 života. Skupljeno je 14.800 kuna koliko je cijena jednog odlaska i povratka i krenuli smo.❤️❤️ Zahvaljujući vama, iz Ukrajine je stigao 9-ti autobus. Sa vrećicom, torbom, par stvarčica i bocom vode. Žena koja je prije 2 mjeseca uspjela "prebaciti" dvoje djece, tek sada će ih vidjeti uživo. 2 mjeseca je bila u betonskoj prostoriji u nekom podrumu, zajedno sa svojim sunarodnjacima. 😥 Nema sunca, svježeg zraka, nema smijeha, nema pjesme.... Samo avioni i gruvanje granata....razbacani leševi, ruke, noge... Dijete druge majke, svaki dan je ponavljalo:- Mama danas ćemo umrijeti..." Nisu umrli, stigli su s nama na sigurno. Ovaj put neću pisati poduzi post, jer mi je i ovako teško. Samo ću zahvaliti svima vama , koji ste pomogli da organiziramo autobus. Puno smo napravili. Jako puno . Da bar nije tako. Da bar nismo trebali ići. Da bar nije počeo rat. Da bar sve brzo završi.🙏🙏

Riješeno, predali smo 2000 kuna, hvala svima ❤️

Dragi naši, možemo još jednom pomoći našoj gospođi M koja boluje od karcinoma crijeva? O njoj smo vam pričali da je dugo, dugo na bolovanju i sa svojim prihodima jednostavno ne uspjeva pokriti trošak svih vitamina i hrane koju bi trebala koristiti. Pa kad jede što ima, tek toliko da preživi, trpi strašne bolove. Do sada smo joj pomogli sa vitaminima koliko smo mogli, nosili smo joj maslinovo ulje, a sada nas opet treba. Gospođa je dobila rješenje za mirovinu, koja je još manja nego plaća koju je do sada dobivala, a u isto vrijeme je dobila preporuku za #antiparazitni_program. Trebala bi svakako to koristiti a ne može odvojiti 300 kuna da si kupi. Pita nas ima li možda netko viška? Možda je netko koristio pa odustao? Ili je netko voljan da joj kupi? Zaista joj je teško a bolest ne čeka da ona izmisli novac. Molimo Vas ako imate :)

Prošli put vozili smo dečka , koji je drugi put išao s nama pomoći ukrajinskim vojnicima. U suradnji sa @Udruga KUŠU Lovreć i načelnicima općina koji su uplatili donaciju za opremu za vojnike,kupila se oprema za dečke koji su na prvoj crti bojisnice. Danas su je obukli i zahvaljuju svima. Samo nek se sretno vrate. 🇭🇷❤️🇺🇦

Kao i svaki put, kada idemo po ljude, put traje tri dana.Imamo dobru volju. Tako smo i sada krenuli utorak. Na granicu smo stigli u 3 ujutro. Nakon toga, autobus mora stajati 9 sati, a mi malo odspavati. Kako smo vozili mamu i djecu, da se pozdrave s ocem koji je u Ukrajini, ( jer je dijete dobilo stipendiju u Kanadi) buđenje je bilo u 7 sati, da se i s njom pozdravimo. Ovaj put s nama je išao vojnik ,koji se ide boriti u legiju pa smo i s njim popili kavu i doručkovali, te i njega ispratili. Nosili smo i vojnu opremu, ali o tome u nekoj drugoj objavi. Znali smo da vozimo maloljetno dijete, pa smo centru odmah poslali putovnicu da pripreme papire. Ljudi iz Lavova su stigli i bus je pun, ali naša prijateljica Marija već 4 sata stoji na granici i boji se proći, jer ju poljaci žele dati u udomiteljsku obitelj u poljskoj. Roditelji su joj u Ukrajini, a ja ju trebam dovesti kod rodbine u Zagreb. Inače sam tvrdoglava i ako se nečega primim, želim to obaviti kako treba.. Čekam na granici, tražim pomoc od volontera UN-a. Dečko jako ljubazan i hvala mu. Pokazujem mu punomoć roditelja da preuzimam dijete, on zove na granicu i čekamo. Nakon sat vremena ispred granice, pocinjem gubiti nadu i suze samo teku niz lice. Ta agonija je trajala 4 sata. Vidim djevojčicu da mi dolazi u susret.
Osmijeh od uha do uha. Napokon je "moja". Jedan od volontera mi kaze: ❤️Vidio sam vas kako plačete i molio sam se da djevojčica dođe. Hvala Bogu. ❤️ Stvarno sam bila sretna, presretna, jer znam da je 2 mjeseca prozivljavala traume pored mrtvih tijela, nije vidjela ni sunce ni mjesec. Volonter UNa je poslikao naše dokumente i trcimo u autobus,jer nas ljudi čekaju 4 sata, a već je vruće a i imamo bebaca od godinu i pol. Mali Myroslav je bio odličan.
Znate već da im svaki put pustimo himnu Ukrajine, ali ovaj put su nam djeca bila DJ -i jer smo htjeli osim suza, da bude malo veselije u busu. Uspjeli smo. Napokon krećemo prema lijepoj našoj. Stizemo na granicu, gdje opet traje procedura, ali dobro, blizu smo pa je nekako lakše. Još koja pjesma i stigli smo. Prije Arene moramo u CSS u Prelog gdje potpisujem privremeno skrbništvo za našu Mariju i to je to. Oprostite na duzem postu, ali ja to volim napisati sve kako je bilo. Stizemo u Arenu,gdje nas dočekuje koordinator Nedjeljko. Podjelili smo poklone za mame i djecu. Grlimo se, svima zahvaljuju, kažu da smo poseban narod. Hvala Hrvatska. Hvala i donatoru za ovaj autobus. Hvala svima vama. Hvala Snjezani s kojom dogovaram ljude, hvala Ruslanu i veliko ogromno hvala vozacima Zdravku i Mariu jer da oni nisu tako strpljivi i smireni, ne bi ni ja bila. Hvala hvala u ime svih ovih divnih ljudi. ❤️❤️❤️❤️Idemo dalje.❤️❤️❤️❤️