Prije godinu dana doživjeli smo strašnu tragediju.Potres. Konvoji pomoći stizali su iz cijelog svijeta. Sada rat u Ukrajini. Užas. svaki dan ginu nevina djeca, civili... Na fb stranici SOS Ukrajina vidjela sam post gdje se ljudi dogovaraju da idu po ljude u Ukrajinu. NI minute nisam razmišljala dal da idem il ne. Čekala sam samo zeleno svjetlo od supruga. Prikupili smo donacije i puni adrenalina krenuli. Moramo spasiti što više ljudi. Stizemo mi, ali i svake 3-4 minute stizu kombiji sa majkama koje jedva gledaju, iscrpljene sa djecom u rukama. Volonteri im pomazu sa stvarima, ako se to moze opće tako reći. Svaka majka je sa sobom imala smo malu vrećicu. Idu u kontenjer u kojem su stolice i na kojima ljudi spavaju. Nisam se osjećala dobro sjedeći na tim stolicama, jer sam imala griznju savjesti da nekome, tko je proživio ove grozote uzimam mjesto. Izlazim van i šećem, bauljam, popričam malo s ljudima, pitam tko želi u Hrvatsku.... ipak u 4 ujutro, vec sam bila iscrpljena, bilo mi je jako hladno i sjela sam i odspavala do 5 na toj stolici. Nakon dva dana vratili smo se sa 140 mama i djece. Neki su ostali i treci dan jer su produžili i dalje, a uz to 12 sati su čekali na granici. Čim smo im smještali u kombije, oni su zaspali.Valjda su se osjećali sigurno. Umjesto bombi čuli su muziku. Maleni koji je za vikend išao s nama, nakon pola sata pruža mi ruke i 2 sata mi spava u naručju. Cijelo vrijeme smo bili u kontaktu sa institucijama i javljali koliko ljudi dovozimo. U Varaždin smo stigli oko 19 sati i obavijestili ih da stize i autobus. Govore , nakon toga smo puni. Vitali je imao sreće, jer ga je Lovro dovezao u Zagreb. 25.03. Vitali puni 18 godina.Da je ostao jos par dana, tko zna kako bi završio. Vozimo i majku sa malom curicom, čiji sin je napunio 18 godina i nije smio napustiti zemlju. Grozno, pa to je dijete. Jadne te majke, supruge. Kristina Tkalčec iz Njemačke me kontaktira, moramo hitno djelovati, jer baka malog unuka je krenula iz Splita i želi po malenog, kako kaže makar pješke. Suprug joj je rekao da je to nemoguće, ali Oksana kaže majka sve može. I tako dok je ona bila na putu k meni, stavila sam objavu na fb, a 5 min nakon objave javlja se Pero. Pero naš heroj. Bez razmišljanja je rekao, dovezi mi baku da odspava par sati u Varaždin i u 5 krećemo. Kad smo stigli sa kolodvora i kada sam joj rekla da za 9 sati ide po unuka, nije mogla vjerovati. Samo je zahvaljivala, ne meni nego svim hrvatima, koliko su ljudi dobri i žele pomoći. Grlimo se i plačemo. Obje imamo osjećaj da se znamo 100 godina. Maleni o kojem pišemo, 6 dana je proveo u skloništu. 3 dana bio na vodi. Otac djeteta je preuzeo rizik i krenuo s njim i majkom bježati iz njihovog porušenog grada Kharkov. Pošto su blizu ruske granice, trebalo im je 4 dana kako bi na sve moguće načine, prevalili 2000 km. I onda dođe Pero. Pero Danjko Čovjek iz Varaždina, koji je preuzeo rizik i mislim da nije bio ni svjestan kud ide. Pero,Rova-Russka je jako daleko, nema veze- idem. Molim Boga da sve prođe u redu. Ne mogu spavati, jer se bojim hoce li zaspati, hoce li imati snage. Ima nas par koje mimo stranice sos dogovaramo smjestaj, Čekam ih u Varaždinu. Napokon nakon 28 sati stizu naši gosti. Zagrlila sam Peru i puno mu se zahvalila u ime svih tih napaćenih ljudi. Pitala sam ga čovječe, jel ti znaš šta si napravio- 2000 km , nemam riječi. Svaka ti čast. Otišli smo na pizzu da se malo okrijepe , a nakon toga za Zagreb. Iznenadili su se kako smo ih dočekali, a malog gospodina su najviše razveselili baloni, u bojama njihove zastave. Pričali smo do iza ponoći. Drugi dan, ujutro odmah uzimaju mobitel. Gledaju šta se dešava u Ukrajini, zove muža da vidi jel on ok.... Nije ni njoj lako. Otišla je u drugu državu,mlada je ima smo 25 godina i tako svaki dan strahovati za muza. Znamo da se blizi rastanak, da uskoro kreću za Sinj i opet nam kreću suze, ali vjerujem da će ovo prijateljstvo zivjeti vječno. Zahvaljujući Peri Danjko, koji se upustio u pustolovinu, da bi spasio jedan mali život. Spasio je dva i ovim putem 10000 puta ti hvala. Obitelj je sretno stigla u Sinj, a baka je rekla našem malom prijatelj da idu na izlet na more. Maleni zelimo ti svu srecu svijeta, da ovo zlo prestane i da sto prije budete cijela obitelj skupa. Hvala svima vama koji pomažete na bilo koji način. Malo je poduzi post, ali trudimo se izvući što više mama i djece. Cure u grupi SOS Ukrajina rade lavovski posao, svi skupa smo po cijele dane na telefonima, ne spavamo, dogovaramo, razvozimo, prikupljamo šta je ljudima potrebno.... Ali to je ljudski, naš narod uvijek pokaže kako veliko ❤ imaju. 🇭🇷🇺🇦🇭🇷🇺🇦

Naša curica je dobila svoje naočale . Divna Ivana je odmah otišla u optiku platiti za početak akontaciju da se naočale što prije naprave, nakon par dana su stigle pa je plaćen i ostatak, a ostalo je i viška kunica koje ste uplatili za mamu i cure. Tako da smo mami dali još 1200,00 kuna za ostale životne potrebe, za što same odluče da im treba. Nabavili smo i umivaonik, voljeli bi naći i nekoga tko bi im to mogao postaviti. A ako netko ima i pipu da izgleda pristojno, i to bi nam dobro došlo ali bitniji nam je majstor 😊, Zagreb. Obećano nam je nešto odjeće za cure ali do sada nam ništa nije stiglo. 146/158/M su veličine.

Riješeno Ivekovu priču svi znate. O njemu i njegovoj Rexici je snimana priča i za Provjereno, pomogli ste mu i više nego što smo svi mogli zamisliti. Već nekoliko mjeseci čuvamo malu tajnu ali kako vas moramo moliti opet za pomoć, tajna više nije tajna 😏

Iveku bi se napravio malo veći prostor za život od ovih 7 kvadrata u kojima je već godinama. Za subotu (ili petak, po dogovoru) trebamo 2,3 muškarca (može i žene ali bi vas htjele poštedit fizičkih poslova 😁). Treba vam nekoliko sati, malo mišića i puno dobre volje. Kod Iveka u dvorištu se nalaze drva koja bi trebalo prebaciti sa jedne strane dvorišta na drugu. Ovo nam je jako bitno i hitno. Najgore nam je da se javite, pa se ne pojavite. Javite se samo ako ste ziher da možete i želite pomoći. Lokacija:Blaškovec Svrha dolaska:rekreacija na svježem zraku 🙂

Hvala vam dobri ljudi.🙏 Martina je došla sa bebicom i pesekom . Pustile smo i suzu. 😭 Teško je sve ovo.....rastanak, stisak ruke... ne mogu to opisati. Netko nam je ostavio i kopcice i nakit. To nas je dočekalo ispred. Hvala. Vidimo se sutra od 18 do 19. Konjscinska 38

🆘🆘🆘🆘🆘🆘🆘🆘🆘🆘🆘🆘🆘🆘🆘🆘🆘🆘🆘🆘🆘 Za vikend se vozi pomoć na granicu Mađarska -Ukrajina. Vozimo pomoć, a preuzimamo zene i djecu.👩‍👩‍👧‍👧 Danas i sutra od 18-19 sati, možete u skladište Dobre volje KONJŠĆINSKA 38 , donijeti potrebno: -lijekovi za bolove, magnezij (najbolje direkt), kreme za opekline, sirup za kašalj, pelene, medicinske rukavice, sredstva za dezinfekciju, sve šta može pomoći u prvoj pomoći -voda im nije pitka, pa nam treba voda (pola litre-litra svejedno) sokovi, ako ne prikupimo, kupit ćemo -benzin - gotova jela i konzerve Ukoliko vam vrijeme ne odgovara, dogovorimo se u inboxu hvala svima 🇺🇦🇺🇦🚖🚚🚖🚚🇺🇦🇺🇦🆘🆘🆘🆘🆘🆘 hvala na dijeljenju objave Sve informacije HU Dobra Volja

Ovo je bila priča o mami i djetetu koji žive u kućici bez vode i kupaone. Vrlo skromno dijete koje pohađa specijalnu školu, dijete koje nije uživalo u djetinjstvu kao neka druga djeca nego je s mamom bježao da si spase život i da se maknu od nasilja. Prekrasan, pristojan, tih i dobar. Kada smo dolazili k njima, prilazi i pita što treba pomoć nosit.Pun ljubavi i pažljiv prema svima. Želja mu je bila Playstation i to mu je dobra vila ostvarila. Ima on još jednu želju, baš kao i njegova mama, ali su mislili da je nedostiža. Nama se činilo da možda i nije. Njihova želja je da imaju kupaonu. Da ne moraju po hladnoći i mraku ići u poljski wc, da se ne moraju kupati u lavorima, prati suđe u hladnoj vodi koju vuku iz bunara i da napokon mogu osposobiti veš mašinu koju smo im odvezli. Preteško je prati na ruke, pogotovo u ova zimska vremena. Tu priču smo ispričali vama i našli su se divni ljudi koji su nam uplatili novac a mi smo onda platili sav potreban materijal . Našao se i majstor koji će sve besplatno odraditi. Ali nakon dugog čekanja, primjećujemo da ništa od toga. I tako materijal stoji i čeka, od 12.mjeseca. Mama je zvala još nekoliko majstora, neki nemaju vremena, neki ju ne žele čekati za novac, nekima je daleko. Danas je bio još jedan majstor i traži 6000 kuna plus 1500 kuna za postavljanje sanitarija. Nama je to puno, a mami nemoguće za platiti. Danas joj je bio zadnji radni dan, nada se naći novi posao ili će na burzu do sljedeće prilike za posao. Nama je strašno znati da jedno dijete nema osnovno što u životu treba i sada se nadamo Vašoj pomoći. Znamo, opet molimo ali bez vas ne postojimo. Tražimo nekoga u okolici Bjelovara ili Garešnice tko bi to mogao napraviti za manje novaca.. Svjesni smo da ljudi ne želi potrošiti nekoliko dana radeći besplatno, spremni smo platiti nešto. Ovaj dječak to stvarno zaslužuje 😔 Možete podijeliti, ako vi ne znate tko bi nam pomogao, možda će vaši prijatelji znati.

Dragi prijatelji Za vrijeme rata, živjela sam 5 minuta od vojarne. Spavali smo u podrumu na paletama. Preživjeli smo. Hvala Bogu. Sada naši susjedi proživljavaju ono najgore. RAT. Nažalost ljudi bez srca, bacaju bombe, na bolnice, na najslabije, malu djecu. Danas je najgori dan u Ukrajini. Na sve strane sam ponudila našu pomoć i molim da mi se jave ljudi koji mogu primiti ljude na smještaj, koji znaju ukrajinski, koji su u mogućnosti otići po ljude do granice, gdje će moći doći. Ja ću danas biti u skladištu u Konjšćinska 38, u Dubravi od 17-19 sati, ukoliko želite donirati hranu, vodu,deke, testove za koronu ili nešto šta mislite da bi koristilo ljudima. Nedavno su nažalost konvoji iz cijeloga svijeta u kolonama išli prema Hrvatskoj, a sada je na nama da pomognemo. Lijepo molim, ali stvarno, za vrijeme potresa ljudi su slali svašta, pa čak i pola kaladonta, korištene četkice za zube sa dlakama. To nemojte nositi, hvala. Možete podijeliti post slobodno. Ukoliko želite možete se javiti i na moj profil https://www.facebook.com/marijana.mare.10/ Nadam se da se vidimo danas , hvala svima i ugodnu nedjelju. Dear friends During the war, I lived five minutes from the barracks. We slept in the basement on pallets. We survived. Thank God. Now our neighbors are experiencing the worst. WAR. Unfortunately people without hearts, dropping bombs on hospitals, on the weakest, young children. Today is the worst day in Ukraine. I have offered our help everywhere and I ask to hear from people who can take people to accommodation, who know Ukrainian, who are able to go to pick people up to the border, where they will be able to come. Today I will be in Konjšćinska 38, in Dubrava from 5-7 pm, if you want to donate food, water, blankets, corona tests or something that you think would benefit people. Recently, unfortunately, convoys from all over the world were heading for Croatia in columns, and now it is up to us to help. During the earthquake, people sent all sorts of things, even half caladonts, used toothbrushes with hairs. Don't bring that, thank you. If you wish, you can also contact my profile https://www.facebook.com/marijana.mare.10/ I hope to see you today , thank you all and a pleasant Sunday. NUDIMO SMJEŠTAJ U MOTELU GRAND U VELJUNU I PRIVATNE KUCE ZA PROGRANIKE IZ UKRAJINE I MOGUCI PRIJEVOZ S POLJSKE GRANICE. SVE INFORMACIJE NA TEL.095 518 5214 I 099 428 9313

Kad s nekim postaneš prijatelj, onda se pozoveš i na rođendan :) Mirsadini dečki imaju rođendane u samo par dana razlike ( i nekoliko godina...). Starijem sinu je naša Petrica spekla tortu a Ivan je poslao ribički štap, 200 kuna smo mu dali da ima baš za sebe, da si kupi nešto po svom guštu. A za Andrijana je ovo poseban rođendan, prošle godine ga je slavio na Rebru, bez svojih najdražih, mala ćelava glavica sa ružnom dijagnozom, u najgore vrijeme kada se nije moglo ići u posjete kad se želi. Ove godine, pravi mali zdravi dečko, slavi sa svojom obitelji uz tortu kakvu je sam zaželio, na Marvelove junake, jer i on sam je jedan hrabri junak ❤️ Kako mi imamo divne ljude u svojim životima, ljude koje ne zanima koje je netko boje, vjere, rase, tako smo Mirsadi uspjeli opet financijski pomoći sa 2000,00 kuna. Neki od Andrijanovih lijekova se plaćaju i za to mora bit. Uz to, svaki dan jede puno voća i za sada uz pomoć dobrih ljudi mama to uspjeva kupiti. Tek toliko da naša mala Zvrkolina ne bude da nije dobila ništa, dali smo joj 20 kuna za u kasicu i rekla je da će si kupit SVEEE čokolade. Beskrajno smo sretni kada vidimo koliko su oni sretni i kako im se nakon teške borbe život ipak malo nasmiješio.

Sa 31 godinu prvi puta je dobila karcinom. Do danas, imala je već 4 različita. S ovim zadnjim najteže se nosi, rak grla. Gospođa ima primanja s kojima bi mogla skromno ali pristojno živjeti, ali bolest joj je donesla velike dodatne troškove. Govorna proteza, kazete i sve što joj treba za komunikaciju dobije, ali ne dovoljno. Ostatak mora kupovati ako želi koliko toliko normalan život. I za to odvaja skoro 7000 kuna svakih par mjeseci. Uz to, a i zbog toga, nakupilo se i neplaćenih režija jer treba odlučiti što joj je bitnije, a sve je bitno ali nedostižno. Dobivamo jako puno molbi da pomognemo u plaćanju računa i odbijemo sve one koji su radno sposobni, jer ovakvih primjera je previše. Ljudi koji su cijeli svoj radni vijek radili i sada nemaju dovoljno za osnovne potrebe. Postoji li mogućnost da pomognemo? Postoji li mogućnost da netko ima viška ovoga što gospođa kupuje?