HITNO – MOLIMO POMOĆ

🆘️Stiže policija po obitelj 🆘️

💙💙Zena i djeca su nam sigurnom 💙💙 Hvala svima na ukazanoj pomoći. Nedavno je naša nova volonterka Željka, zajedno sa svojom kćerkom, obišla našu novu obitelj. Majku i tri maloljetna sina koji su morali pobjeći od supruga i oca – zbog nasilja.

Nakon tog susreta, danas smo se čuli izravno s majkom i nažalost saznali pravu težinu situacije: prekjučer je ponovno pretrpjela teško nasilje od supruga te je pobjegla s djecom iz kuće u kojoj je boravila.

Trenutno nisu na sigurnom mjestu, jer je u strahu da ce ih ponovo pronaći.

Policija je upoznata sa slučajem, ali danas Centar za socijalnu skrb ne radi, a za sigurnu kuću mora ići preko centra. ( tako mama kaze)

Majka pokušava stupiti u kontakt sa SOS za žene i žrtve nasilja ali ih ne moze dobiti. Ako netko zna drugi broj mi imamo ovaj 116006 nek nam javi. Hvala

Najbolji na svijetu ste i tata Vam se puno zahvaljuje! Nadmašili ste sva naša očekivanja i dali tati priliku da se može posvetiti dječaku do kraja godine bez da brine kako će preživjeti.

Nismo sumnjali u vas, ali smo nakon svake objave s pitanjem i mislima hoćemo li uspjeti? I uspjeli smo svi zajedno i više nego što smo mislili. I puno, puno više nego što je tata mislio.

11 200,00 eura uplatili smo na račun djeteta. Tata će moći svaki mjesec dizati do 1320 eura što mu je skroz u redu.

1 600,00 eura smo uplatili tati na račun i nadamo se da će mu se s tim maknuti ovrha s računa.

370,00 eura je još na našem računu za njih, ali smo s tatom dogovorili da to pričeka do sutra ili do ponedjeljka kad vidimo hoće li račun biti odblokiran.

Hvala vam za svaki euro, svaki komentar, svako dijeljenje, hvala vam što ste im vjetar u leđa u strašno teškom periodu njihovog života 💙🩵

@najveći obožavatelji

EDIT: Hvala Vam na preko 13 000 eura za naše dečke ! Ljudi, dovoljno je, presretni smo i prezahvalni !

Jedan tata. Jedan dječak. I previše tereta za tako mala leđa.

Ovo je priča o tati i njegovom dvogodišnjem dječaku koji su ostali sami.Mama je preminula od karcinoma dojke i mozga , nažalost nije dočekala niti sinov 2.rođendan. Umrlo je tu i puno njihovih planova za budućnost i puno zajedničkih snova koji ostaju neostvareni.

Iza nje je ostala praznina koju ništa ne može ispuniti – i dijete koje je prestalo govoriti nakon njezina odlaska.

Dječak ima 2 i pol godine i mora ići na SUVAG terapije , ide psihologu, logopedu.. Tata je do nedavno radio, ali trenutno je na naknadi s biroa u iznosu od 582 €.S tim iznosom pokušava pokriti režije, hranu, putovanja do doktora, terapije, drva za ogrjev.Tati je stradala kralježnica i teško da će više moći raditi posao koji je radio. Mora naći posao gdje će mu se tolerirati česti posjeti doktorima zbog sebe i zbog djeteta.

Život nije stao – ali je postao teži nego što bi itko trebao nositi sam. Kako nisu imali novac za drva, a dok voda nije došla do grla, nije htio tražiti pomoć, grijali su se na struju. Platili smo ratu za ovaj mjesec od 200 eura, ali ostaju im jednake rate i za nadolazeće vrijeme. Račun mu je u blokadi zbog neplaćenih računa u vrijeme kada je mama bila bolesna i svaki cent su trošili na nju da joj se pomogne. Dug nije ogroman i neisplativ, pa će nam i to biti u planu da riješimo.

Kako možemo pomoći?

Prikupljamo financijsku pomoć za: - režije -troškove puta do liječnika i terapija -kupnju drva za ogrjev -ako bude viška, za ovrhu . Također su im prijeko potrebne pelene – broj 6. -ODJEĆU NE TREBAMO 🩵

Ne možemo vratiti ono što su izgubili. Ali možemo biti razlog da tata ne mora birati između grijanja i odlaska na terapiju.

Možemo biti glas podrške djetetu koje je u tišini ostalo bez mame. Ako možete pomoći – donacijom, pelenama ili dijeljenjem ove objave – činite veliku razliku u malom životu. Hvala vam što ste uz one kojima je najteže. 🤍

Ako znate nekoga da treba periku zbog bolesti, tata poklanja dvije ! Javite se pa ćemo se dogovoriti.

Neki dan smo bili kod našeg Milana 💙 Došli smo oko 17 sati, a on je već spavao. Ipak, kad smo ga probudili i rekli da smo došli, na licu mu se pojavio onaj tihi, skromni osmijeh koji govori više od riječi.

Donijeli smo mu pizzu. Držao ju je u rukama i s blagim osmijehom rekao da će mu trajati “bar tjedan dana”. 🍕

U tim riječima bilo je i radosti i tuge – jer Milan je slijep, a prije nekoliko godina izgubio je i sina koji se utopio u rijeci Gackoj u Lici. Bol koja nikad ne prolazi, samo se nosi u tišini. Zato ovakvi susreti znače sve. Inače u istom dvorištu zivi njegov drugi sin sa suprugom u dovoljno velikoj kući za 10 ljudi . Zašto ne uzme oca k sebi stvarno ne znam.

Malo razgovora, malo pažnje, mali znak da nije zaboravljen.

Jer nekome je to samo pizza, a nekome osjećaj da još uvijek vrijedi, da još uvijek nekome znači. ❤️ Hvala svima koji svojim donacijama pomazete rad udruge.

Hvala Vam ljudi !

600 eura uplatili smo našem branitelju za lijekove i nadamo se da će inkluzivni dočekati ove godine.

300,00 eura uplatili smo našoj Blaži za još koji metar drva ili što bude trebalo njoj i njezinoj mami , predivnoj miloj bakici ❤️

239,64 eura platili smo dug za pričuvu za gospodina koji je nagluh i živi sam sa svojim macama i psima. Oni su mu najveće veselje.

218,65 eura struje ( nadoplata i rata za 1.mjesec) uplaćeno je za samohranu mamu i njezino dvoje male dječice.

Hvala Vam za sve namjenske i nenamjenske donacije!

Posjetili smo jednu posebnu obitelj ❤️ Obitelj koja svakodnevno vodi tihe borbe, ali još uvijek ima snage za osmijeh. Imaju dvoje bolesne djece, a naš Nikola nas je dočekao s onom čistom, dječjom srećom koja dira ravno u srce. Seka je kao i svaki put cekala na prozoru. Njegova najveća radost? Otvaranje i pregledavanje paketa koje mu donosimo 📦😊

U tim trenucima shvatiš koliko je malo zapravo dovoljno da nekome dan postane ljepši. Tata, koji je nakon odlaska u mirovinu obolio od raka, danas je u stabilnom stanju. Svaka takva vijest je mala pobjeda i nova nada 💪🙏 Ostavili smo im i 200 eura kako bismo barem na trenutak skinuli dio tereta s njihovih leđa. Ovakvi susreti nas podsjete koliko su ljubav, pažnja i ljudskost najvrjedniji darovi 🤍 Hvala svima koji svojim srcem stoje iza ovakvih priča. Zajedno možemo biti nečije svjetlo u teškim danima ✨

Posjetili smo majku čiji je suprug izgubio bitku sa rakom u 48. godini. Iza njega je ostalo sedmero djece i jedna mama koja se, unatoč neizmjernoj boli, trudi ostati jaka – zbog njih. Djeca su nam pokazala crtež koji su sama nacrtala. Na njemu piše samo jedno: „Mama, budi zdrava.“ Te riječi paraju srce i podsjećaju koliko su djeca skromna u svojim željama – žele samo mamu.

Odnijeli smo im hranu i higijenske potrepštine, mali znak pažnje i podrške u trenucima kada je svaka pomoć velika.

Znamo da ne možemo vratiti izgubljeno, ali možemo pokazati da nisu sami. Hvala svima koji svojim srcem, donacijama i dobrim mislima pomažu da ovakve obitelji osjete toplinu i nadu.

Zajedno možemo barem malo olakšati njihove dane. 🤍

Kažu da je danas dan zagrljaja. Dan je i kada bi mi ovako virtualno zagrlili jednog gospodina koji bez naše pomoći ne može. Gospodin je branitelj sa preko 1500 dana ratnog puta. Naravno da je puno toga na njega ostavilo posljedice, fizičke i psihičke. U potresu je ostao bez kuće, smješten u gradski stan iz kojeg rijetko može i van. Teško hoda, za rad više nikada neće biti sposoban. Inkluzivni čeka i nada se pozitivnom odgovoru. A do tada.. živi od 250 eura prihoda od kojih mora nadoplatiti i lijekove. I svjesni smo da smo uvijek rado tu za djecu i da se djeci najviše pomogne, ali od srca vas molimo, tko može i želi, pomozite nam da pomognemo i ovom čovjeku da ne bira između hrane i lijekova. 5 eura vam možda ne znači puno, a njemu znači život. Hvala ljudi ! Grlite svoje najmilije još jače !

Iako je proslo vec pola siječnja svi su pisali o svojim novogodišnjim željama.

Meni bi bilo drago da nase službe malo više vode brigu o starijima, da bolesna djeca imaju besplatno liječenje, da nema gladnih, da djeca mogu na izlete...

A za sebe. 🥰 Htjela sam i budem provodila vise vremena sa obitelji. Često me nema po cijele dane, a vrijeme ne mogu vratiti.

Inace nisam imala ništa posebno , ali sam htjela skupiti hrabrosti da negdje otputujem avionom i da mogu otići sa djecom na neki vikend. I eto me u Dublinu. Nadam se da necu čekati idućih pedeset za drugi let. Nije strašno, nisam se bojala i ponovit cu.

Sve vas pozdravljam iz Dublina.