Prije dvije godine su djeci umrle mama i baka (koja je živjela s njima) od Covida i to isti dan. Tati su samo predali stvari u crnoj vrećici. Dva tjedna nakon im je umro i stric. Tri sprovoda u mjesec dana.

Situacija je bila jako teška, iskreno još uvijek je . Djeca od 8, 11 i 14 godina su bila izgubljena, praznih pogleda bez ikakve mogućnosti uspostave komunikacije. Tata izgubljen i očajan, osim što ga je dotukla smrt supruge, nije znao kako dalje, jer su mama i baka brinule o djeci dok je on radio noćne, nije znao koji broj obuće i odjeće djeca nose, gdje im je doktor, zubar, doslovno ništa. Djeca nisu navikla o ičemu brinuti, niti o hranjenju, oblačenju, pospremanju, jer je mama koja je imala status majke odgajateljice brinula o svemu.

Tata nije bio u stanju raditi, a trebalo je plaćati podstanarstvo, režije i sve redovne potrebe. Sada, 2 godine nakon, su se nekako pribrali i uhvatili ritam svakodnevnice, ali je teško s nevelikim primanjem pokriti podstanarstvo, plaćati kredit od pokojne supruge, režije, hranu i sve potrebno djeci za školu i koliko god bili skromni, neizvedivo je pokriti osnovno.

Tata radi noćne nakon kojih kuha, priprema djecu za školu, čisti, pere i radi sve što treba i stigne. Djeca su skromna, povučena, sve je ostavilo prevelik trag na njih.

Sram ih je tražiti pomoć, nikada ni nisu, do sada su uvijek drugi pokretali inicijativu pomoći. Trenutno su bez grijanja i tople vode, ponovno se pokvario prastari bojler, a i cijeli podstanarski stan je trošan, namještaj raspadnut i vapi za obnovom. Tata si ne može priuštiti biti bolestan, pa je i tešku upalu pluća prehodao. Pitanje je koliko će moći pratiti taj ritam. Odnijeli smo im grijalicu dok se ne popravi bojler, ali su instalacije stare, pa treba hitno riješiti bojler i zbog sigurnosti, pogotvo kada su djeca sama.

Najstariji dečko i najmanja djevojčica u petak su imali rođendan, iznenadili smo ih s donacijom, bili su svi presretni. Tužno je kada se djeca vesele namirnicama i kada im takve stvari učine rođendan najboljim do sada. Tata ima primanja 1000 eura i od toga placa podstanarstvo i režije. Ostalo je i kredita 2.800,00 eura pa se nadam da ćemo i to riješiti.

Znate kakvi su tinejdžeri.

Djecu smo pitali za poklone: Najstariji dečko (17) nema želja, pa može nešto od odjeće L ili tenisice 44 Srednja djevojčica (14) isto nema želja, ali bi poklon bon za DM bio koristan da može sama kupiti kozmetiku, nosi M/L ili tenisice broj 40 Najmanja curica (11) se nakon nagovaranja odlučila za gitaru, odjeća 152-158 ili tenisice broj. 38 Božić je jedino vrijeme u godini kada darujemo nove stvari, odjeću i obuću pa vas molim da to imate na umu.

Hvala svima.

23.11., zima je tek počela a ovoliko drva je još ostalo majci i kćeri (slika lijevo). Njih dvije žive od 400 eura u podstanarskom stanu. Mama koja je bila zaposlena, imala dobar posao i živjela jedan sasvim normalan život. Sve dok se nije razboljela.

U njezin život došla je Parkinsonova bolest. Pa otkaz. Razvod. Volonteri koji su ih posjetili kažu da je u kući jako hladno, djevojka je zamotana u deku u svojoj sobici koju mama pokušava barem malo zagrijati malom sobnom grijalicom. Za curu bi trebali jednu zimsku jaknu XL. Ali da bude mladenačka , ako netko ima. Pitali smo i za Božićnu želju i zaključili da bi za njezinu dob najljepši poklon bio poklon bon iz DMa ili Mullera.

Ali ono prvo što bi voljeli je da ima skupimo novac za drva. Paleta od nešto manje od 2 metra je 110 eura ( slika desno) . Trebale bi im barem dvije ili tri. Mislim da mi to možemo riješiti za čas.

*lokaciju ove obitelji ne možemo reći niti približno i molimo Vas za razumijevanje. Majka se boji posljedica što uopće pita za pomoć

99 mu je na leđima. Kaže volim jesti sve sirovo: mrkvu,krastavci,paradajz, sir škripavac.

Obećala sam da ćemo donijeti sve.

Sutra od 1️⃣7️⃣ do 1️⃣9️⃣ sati imamo prvo dežurstvo za donatore u novom skladištu na adresi Sandelić 1a , Ivanja Reka. Telefon udruge ako zapnete 0917900049. Vidimo se , ako ne sutra drugi put 🤗.

Ako želite preko Konzum klika naručiti hranu javite se da se dogovorimo šta je najpotrebnije.

Hvala svima.

Za laku noć želimo vam reći nešto lijepo. Želimo da cijeli svijet zna da se ovaj mali heroj dobro oporavlja. Da je tu sa nama iako su prognoze bile svakakve. A znate li tko je on ? Svi se sjećamo tog 8.mjeseca kada je na Viru na njega i njegovu obitelj autom naletio dečko u alkoholiziranom stanju. Njegovu mamu (24) je ubio.

Njegov tata je još uvijek na rehabilitaciji i još uvijek ne hoda samostalno , ali uz pomoć štaka već nekako ide. I svakim danom biti će sve bolje.

A on, mrvica od samo 3 godine. Nakon nesreće, bilo je upitno hoće li preživjeti prvih par dana. Njegova lubanja je puknula, njegov mozak je bio natečen, nije prepoznavao nikoga, bio je jako loše.

Iako još uvijek ne može sam sjediti i hodati i ima problema sa motorikom, on je jedno toliko veselo dijete , priča, smije se, igra se. Osim po njegovim ožiljcima, ne bi pomislili da je ikada prošao toliku tragediju. I on vam je ljudi naši takav šaljivđija. Kada je tata rekao da ima 28 godina, on nam je uz smijeh rekao da i on ima isto 28 godina. Zabavljao nas je sve, morali smo obećati da ćemo mu doći opet. I naravno da hoćemo. Koliko se samo veselio ovom djedu Božićnjaku kojeg smo mu donijeli, koji pjeva i pleše, lijepo smo se naigrali s njim 🩷 On je dobro ! Ne kao što je bio, ali bit će. Mora biti.

Pitali smo ga što želi da mu drugi put donesemo, kaže igračku klauna i dinosaura. Dok smo razmišljali gdje naći igračku klauna , tata nam je rekao da prvi put to čuje, da do sada nije tražio niti se igrao sa klaunom i dinosaurom i da jako voli traktore i bagere. A mi znamo i da voli Monte.

Ako netko želi ovom heroju, malom princu, djetetu punom ljubavi kupiti jedan traktor ili bager , mi ćemo mu rado odnijeti sljedeći mjesec kad budemo išli u posjetu sa djedicom . A za klauna, šta da vam kažemo, ne znamo jel se opet samo šalio ili ga zbilja želi.

I još jedno hvala svima koji ste pomogli kada im je bilo potrebno i svjesni smo da ste pomogli jako puno, ali još samo eto jedan traktor ili bager ako ne tražimo previše..

Hvala i svima Vama koji nam i dalje pišete i pitate kako su oni, drago nam je da nisu zaboravljeni,a drago je i njima. I zato smo osjećali da je najbolje da vam ovako svima napišemo ono što znamo.

Hvala, hvala i bezbroj puta hvala! Pozdrav od nas i najljepšeg osmjeha na svijetu. ❤️

Za našeg bolesnog gospodina uplatili ste 1000 ,00 eura. Napokon će moći kupiti lijek koji mu život znači ,da ga neko vrijeme ima dovoljno da može piti redovito a ne po pola i po malo, samo da uštedi. Skoro 5 kutija mu treba mjesečno, kutija je oko 40 eura a njegova primanja su 200 eura. Ako bi lijek pio po preporuci i uputama, taj mjesec ne bi mogao platiti niti račune niti išta pojesti. Na listi za transplantaciju jetre je već godinama, ne znam hoće li ju ikada dobiti a osjeća se sve gore. Kada smo došli imao je temperaturu preko 38, zato maska . Hvala Vam ljudi, hvala vam što ste mu omogućili život.

Hvala nasoj Danijela Crnjac koja je sa časnom sestrom Mariangelom obišla 3 obitelji.

Nažalost ima zločestih ljudi, pa su gospođi sa slike razbili prozore, a znate kako žive umirovljenici.

Prvo režije, a za hranu i lijekove šta ostane. Javit će nam naknadno koje lijekove placa pa da tu " uskocimo " .

Ima i dobrih koji su sve to riješili. Gospođa se grije na drva .

Druga obitelj je jako osjetljiva priča pa nećemo o njoj. Pomoći ćemo koliko mozemo .

Treća nimalo sretnija priča je gdje su roditelji ostavili 3 djece i o njima skrbi baka, koja je u radnom odnosu , ( 700 eura su joj primanja) ,ali znate kolike su potrebe tinejdžera. O njima ćemo imati posebnu objavu u kojoj ćemo vam ispricati sve detalje. Hvala svima koji dijelite naše objave, uključujete se i pomazete na bilo koji način.

Mama iz okolice Bjelovara i njezino dvoje dječice traže u najam zemljište sa dobrim štalama za svoje koze i kućicu na istom zemljištu. Kućica da bude pristojna za život ( kupaona, soba, kuhinja) i štale da budu bolje nego kuća kako mama kaže, da koze imaju dovoljno prostora i da štale ne budu ruševne. Žive od obiteljske mirovine ( od pokojnog oca i supruga) i socijalne pomoći , ovo bi im bio dodatni prihod . Primanja spominjem jer ne tražimo nešto gdje će mama morat uložit još silne novce.

Hvala, dijelite da nađemo štalu za kozice 😄

Nakon prošle posjete ovoj obitelji, pisali smo Vam da je jednoj od djevojčica uskoro rođendan i tražili za nju poklon. Pokloni su stigli na vrijeme, ali su cure dobile koronu pa nismo mogli odmah otići. Zahvaljujemo se dragim ženama koje su kupile poklon za našu slavljenicu i da javimo da joj se jako svidio, svu šminkicu će ona dijeliti i sa sekama.

Naša slavljenica ima poteškoća u razvoju, ide 3.razred i još ne zna sva slova, ali uz puno truda i rada, sve će ona naučiti s vremenom.

Međutim, prije par mjeseci došli su u obitelj drugi problemi. Druga kćerka (13godina), sasvim zdravo dijete odjednom nije mogla stati na svoje noge. Dan prije je normalno hodala. Danas ne može ni u kolicima sjediti 15 minuta. Stati ne može uopće. Ne može otići sama obaviti wc. Ne može ići u školu, van, na druženje s prijateljima. Leži u krevetu u maloj sobici njihovog podstanarskog stana. I svi se nadamo da je ovo samo trenutno. Dijagnoze još nema.

Ljudi su jako skromni, tata radi , plate stanarinu i režije, ne ostane im puno. Ali cure jako veseli šminka. I hvala našim donatoricama koje su im tu želju ispunile. ❤️

😪Ostati bez bračnog partnera je teško, ali ostati bez supruga i djeteta koji su u dva tjedna izgubili bitku od korone je nezamisliva bol.

😪Vrijeme prolazi,ali ne liječi rane. Iako je prošlo dosta vremena, mama još ne može ući u njenu sobu.

😪Skupljali smo za Viktorijinu sobu ,ali nakon ovog tuznog događaja majka je napravila spomenik i grobnicu svojoj curici . Kada nije dočekala sobu da joj je lijep grob.

😪Kroz suze nam priča kako se boji da je ( kako je mama zove Kikica) da li je njenoj Kikici hladno.

😪Zašto ju nije pokrila u dekicu? Zašto opce ona?

100 pitanja na koja nemamo odgovor. Majka kaže najrade bi da i mene nema.

Teško je sve to slušati i gledati.

😪Pravile smo se jake i suzdržavale suze , ali kada smo sjele u auto suze su samo pratile jedna drugu.

Vozile smo se, a u autu je vladala tišina.

😪Obadvije smo se sa knedlom u grlu sjecale kako nas je Kikica uvijek dočekala sa osmijehom. Otac također.

😪Sada, sada lampasi i njihove slike kao da nas gledaju .

Majci smo ostavili hrane i 200 eura da svojoj Kikici i suprugu kupi cvijece i svijeće.

😢Hvala svima vama koji podupirete rad udruge na bilo koji način, a ti nasa djevojčice pocivaj u miru sa svojim tatom.