Podsjećamo! Danas smo na dežurstvu u skladištu od 17:00-19:00 Sutra smo od 12:00-13:00 i od 17:00-18:30. Potrebna nam je hrana, kao što vidite, obitelji u potrebi je sve više a sa hranom smo na knap. Prikupljamo odjeću za djecu iz jučerašnje objave. I trebao bi nam Collagen boost za jednu divnu ženu sa preteškom životnom pričom koju ćemo Vam ispričati narednih dana. Konjščinska 38, Dubrava Vidimo se!

Danas ćemo vam dati samo dobre vijesti, a jedna od njih je da ste prošli tjedan jednoj djevojčici pomogli platiti maturalac na koji ide za par dana sa svojim razredom. Pisali smo vam da je zadnji put bila sa svojom mamom, bracom i sekom prije nekoliko godina na moru a par mjeseci poslje toga, njezin braco ih je zauvijek napustio u 13.godini života. Mama od tada nema snage više ići na more. Ovaj njezin zagrljaj je za sve Vas koji ste joj ispunili želju ❤️ Maturalac je 1100 kuna a vi ste im dali 2700 kuna, tako da ostaje i za stanarinu. Uz to, mama je dobila 400 kuna poklon bon da si kupe hrane. Znate koliko su te djevojčice skromne kad svaki Božić muku mučimo da saznamo njihove želje i svake godine njihove želje su slatkiši, baloni ili flomasteri. A zaslužuju puno više.

Eto nas opet sa molbama za pomoć, pomalo je i hitno. Jučer je naša Petrica posjetila novu obitelj za koju trebamo pomoć. I sva sreća da su nam dobri ljudi javili za njih. Samohrana majka živi sa dvoje djece tinejđera, sa minimalnom plaćom žive u podstanarstvu koje im sa režijama košta više nego što mama dobije novca. Sve što imaju je 20 kuna i dug za stanarinu. Kako će platiti, ne zna. Uz sve to, dječakov razred uskoro ide na maturalno putovanje. On, pogađate, ne ide. Mama nije otišla niti na roditeljski u vezi maturalca jer je svjesna da ga nema od čega platiti. Sinu još nije rekla za to. Skuplja snagu. Skriva suze. Potrebno je njima svega, djeca su mala ali jako velika 🙂 Odjeće nemaju,ali želja imaju. Djevojčica jako želi imati tajice. Visoka je i mršava (176/M). Brat ima skoro 2 metra a tek je sedmi razred. Imali smo u skladištu jedne krasne tenisice za njega, broj 46. Curka-175(M) odjeća taice i dukse ,41-42 tenisice, čarape. Dečko (preko 190 visok) XL trenirke, dukse, boxerice, majice, čarape. U četvrtak smo u skladištu od 17:00-19:00, a u petak od 17:00- 18:30. Ako imate nešto, lijepo Vas molimo ❤️ Adresa skladišta je Konjščinska 38, Dubrava Adresa našeg poštanskog pretinca za pakete je HU Dobra volja Varaždinska 1 pp 62 10 360 Sesvete PS: Mama je odmah zvala školu kada smo vidjeli odaziv i javila da će dečko ići sa svojim prijateljima. HVALA VAM! Cijena maturalca je 1570 kuna, dug za stan za prošli mjesec je 1700 kuna. HU DOBRA VOLJA Erste banka HR0524020061100787075

Prošli tjedan iz Ukrajine je došao naš četvrti autobus koji smo poslali na dug. Možda ne bi da nismo vjerovali u Vas i znali da će se taj dug riješiti. Preko vikenda ste napravili ČUDO! Platili smo cijeli dug i imamo preko 7000 kuna za platiti i peti autobus (cijena je 14 800 opet). Hoćemo uspjeti i to? Naravno da hoćemo, spasit ćemo još 60 majki i djece iz pakla rata. Uz Vašu pomoć. Život nema cijenu. 💕U nastavku vam ostavljam priču od jedne naše mame iz autobusa.💕 Mi smo iz grada koji više ne postoji, grada koji spašava svoju dušu, svoje ljude do posljednjeg... Moj voljeni Mariupolj, grad uz more. Uništavanje Ukrajine počelo je 24. veljače, a mi smo se do posljednjeg dana nadali da će sve brzo završiti. Navikli smo živjeti u kraju gdje je rat koji traje već 8 godina. Ali ovaj put je sve jako grozno. Ostali smo bez doma, bez posla, a mnogi su ostali bez rodbine stradale od neprijateljske ruke. Ti ljudi su umrli na ulici, kuhajući na vatri, na ulici, jer u gradu nema svjetla, nema vode, nema plina.... Baš ništa. Svi smo bili zatrpani bombama kao kišom , avioni su nam letjeli iznad glava i bacali bombe na civile koji su samo htjeli preživjeti. Ja i moja obitelj napustili smo kuću i otišli u drugi dio grada, jer je u našem kraju bilo opasno. Noću je u blizini naše kuće pala bomba i uništila školu koju je moje dijete pohađalo. Noću smo spavali u hodniku. Još sam se nadala da ću se vratiti svojoj kući. Onda smo se odlučili vratiti s mojim mužem po naše mačke. Moje male životinje su se jako uplašile, imam čak 4. Jedna mačka je potpuno slijepa. I u to vrijeme, kad smo bili u kući, ponovno je počelo zračno bombardiranje. Jedva smo imali vremena izaći iz kuće. Tada su počela 3 tjedna užasa !! Nosili smo vodu nekoliko kilometara, što je također bilo vrlo opasno, jer je cijelo vrijeme bilo bombardiranja. Zalihe hrane ponestajale su. Sve trgovine, ljekarne, sve je bilo zatvoreno, ljudi su počeli pljačkati sve što su vidjeli. 5 dana uopće nisu mogli izaći iz kuće, jer su meci letjeli kao ludi. U maloj hladnoj kući bilo nas je petero. Ja, moj muž, moja kći i nećakinja s malim djetetom. Prvi rođendan dočekala je pod paljbom i u hladnoj kući. Zapalili smo vatru da se ugrije, nije se moglo oprati – bilo je hladno, a vode je bilo jako malo. 08.03. je bio užasan. Pucali su na područje u kojem smo se nalazili. Taj dan sjedili smo u hladnom podrumu s malim djetetom. Bilo je strašno pomisliti da ako nam se nešto dogodi, pomoći nije bilo, bolnice u blizini nisu primale ranjenike, samo u centru grada, a to je negdje 10-15 km. Nemoguće je hodati ili puzati. Moja kćer je prije rata imala hormonalne poremećaje, a s tim stanjem stvari su se pogoršale. I jako sam se bojala zbog toga da joj neću moći pomoći bez ginekologa. Moji su rođaci bili mirniji jer sam rehabilitator. Ali još uvijek nemam takvo iskustvo. I tako smo čuli da se može nekako otići, vidjeli smo kolonu automobila na cesti, koja je krenula prema izlazu iz gradova. Razmišljala sam dva dana da li da idem ili ne budući da je ovo moj dom, shvatila sam da neću moći voditi mačke i suprugova majka odlučila je ostati. A onda smo u jednoj minuti odlučili da trebamo izvaditi i spasiti dijete. Zatim je krenuo put koji je trajao 28 sati (išli smo do drugog grada koji je 200 km i lako se savlada za 2 sata autom). Mnogo puta su okupatorski vojnici pogledali auto, pogledali naše stvari, koje su bile samo dvije torbe, jer nismo imali vremena uzeti ništa više. Za supruga je to bilo jako zastrašujuće, jer su ga svakog trenutka mogli odvesti, jer se možda neprijatelju neće svidjeti njegovo lice. Benzina nije bilo dovoljno, bojali smo se da uopće nećemo moći doći do točke gdje trebamo. Vozili smo se jako sporo, duga kolona automobila, cijela cesta je uništena, bilo je oružja uokolo, noću smo vozili kroz polje gdje su bile mine. Ni metar se ne može okrenuti, može loše završiti.Mnogi su vidjeli uništene automobile koji su malo skrenuli s ceste. Jednom smo se vozili u grad Berdjansk, ali nas nisu pustili, jer je bio policijski sat i noć smo proveli u polju, na ulici, mraz -8. Rekla sam svom mužu da će ova noć biti najgora u našim životima. Čekali smo do 5 ujutro i dalje... Doznali smo da je nekoliko sati prije nego što smo krenuli pucano u kolonu automobila s civilima. Povrijeđeno je 2-godišnje dijete. I ova misao nije dala mira. I tako smo nekako došli do humanitarnog stožera. Odmorili se malo.... I počela sam razmišljati što dalje. 10 dana razmišljam kako da napustim muža.. Kako otići u drugu zemlju ili ne ići.... Sve ove odluke nisu bile samo teške, to je izbor živjeti ili preživjeti.. Pa sad idem sa djetetom u Hrvatsku uz udrugu #Dobra_volja. Ne znam kako da se zahvalim ovim ljudima koji čine sve da nas spase. Suosjećaju s nama, jer su i sami iskusili strah i bol od rata. I kako moj narod kaže .. Sve će biti dobro .. Blagostanje i mir drage Hrvatske i ljudi velikog srca.I s bolom u srcu razmišljam o svom mužu i radujem se susretu s njim, živim i zdravim !! S poštovanjem, Ukrajinke Ulyana i Maria. Želite li pomoći, zahvalni smo na svakoj kuni koja će nekome spasiti život HU DOBRA VOLJA Erste banka HR0524020061100787075 Opis:donacija za prijevoz

Svima puno hvala što ste dam pomogli da bracu obučemo za krizmu i seku za pričest.Još ćemo mami nešto poslati da i mama bude kao kraljica taj dan 😊 Kod obitelji se trenutno nalazi i jedna beba, za njega tražimo odjeću ( ne znam koju veličinu nose bebe od 7 mjeseci, mlade mame, pomozite!) Mama i beba su se morali iseliti iz kuće jer se kuća prodaje i sada mama traži stan u Bjelovaru. A naša teta Snježana čuva bebu dok se mama ne snađe. Potrebna je robica, vlažne maramice, pelenice. I sve to bi trebalo poslati poštom ili DPDom. Ako netko može pomoć, pišemo si u inbox 💕 #RIJEŠENO ❤️

Dragi prijatelji Vidjeli ste organiziramo autobuse za izbjeglice. Evo danas , kada su mi se dojmovi malo slegli, opet imam potrebu napisati koju riječ. Jučer smo se vratili sa puta od 43 sata. Bilo bi i manje, ali smo vozili donaciju za dječju bolnicu u Lavovu, a bilo je teško probiti se kroz Ukrajinu, pa nam je na čekanje otišlo 2 sata. Također smo 2-3 sata čekali ljude koji idu s nama, jer su dolazili sa dvije strane. Strašno je gledati te malene i njihove majke, sa vrecicom, najviše dvije u rukama. To je sve šta su uzele. Nažalost u ratu se događaju najstrašnije stvari od ubijanja, bombardiranja, silovanja.... Ovi ljudi su sretni i zahvalni šta su "izvukli" živu glavu. Pošto smo imali dogovor da se izvuku ljudi iz Lavova, Mariupolja, Odese, neki su putovali i pet dana da bi stigli na naš autobus. Djeca su mala i ništa ne razumiju, ali mame su umorne, neke su nosili kilometrima svoje najmanje. Neke majke su čim je autobus krenuo, počele plakati. Zagrlila sam ih i pokušala ih utješiti, ali i meni odmah krenu suze. Ne mogu ni zamisliti kako im je bilo bježati, pored leševa koji su danima na cesti. Vozili su nas divni dečki, za koje imam samo riječi hvale. Kada smo stigli u Varaždin, neka djeca su odmah, bez obzira na kišu, počela trčati. To mi je bilo jako slatko, jer je to i cilj, dovesti ih na sigurno i vidjeti osmijeh na njihovim licima. Nakon šta smo stigli u Varaždin , dočekali su nas dečki iz Iloka Goran Grizly Milić i kolega, koji su 12 mama i djece prevezli u Ilok. S 3 zene i malenom curicom, krenula sam za Zagreb. Popili smo kavicu, kupili doručak, pa kod mene. Malena se odmah "skompala" sa mojim malim i tu počinje ljubav. Naslonila se na njega, kao da osjeća sigurnost. Oko13 sati su otišle dalje, gdje su dobili smještaj. Dala sam im 600,00 kuna, dok se ne snađu, jer žena koju smo vozili, (ima tek 40 godina, a već je udovica), želi odmah početi raditi i to je riješeno. Ne mogu to riječima opisati. Danas je na udrugu uplaćeno 4.200,00 kuna, tako da nam za jučerašnji bus nedostaje još 10,600,00 kuna. Čim to platimo i prikupimo novce opet idemo po mame i djecu. Ukoliko neka firma želi pomoći, možemo joj izdati potvrdu o donaciji jer onda imaju poreznu olakšicu. Svi koji nam želite pomoći donacijom za izbjeglice, možete na HU DOBRA VOLJA ERSTE BANK HR0524020061100787075 SWIFT/BIC: ESBCHR22 Hvala svima

Prošlo je više od mjesec dana od početka rata u Ukrajini. Dana kada smo se počeli pitati hoćemo li moći pomoći ljudima barem malo. Uz Vašu pomoć, upravo se u Hrvatsku vozi više od 60 mama i djece koji će mir naći u našoj zemlji. U brojevima to izgleda ovako:u prvim danima išao je konvoj sa divnim ljudima koji su željeli pomoći i doveženo je skoro 150 ljudi. Nakon toga, odlučili smo da je naisplatljivije poslati autobus. Jedan po jedan, kako su Vaše donacije stizale, dogovarali smo prijevoz. I sutra nam se vraća četvrti autobus.❤️ Sveukupno 67 100 kuna od čega smo uplatili 52 300 kuna i dobili smo odgodu plaćanja za zadnji bus koji će nas koštati 14 800 kuna. Nažalost, i dalje dobivamo upite kada ide sljedeći autobus jer još ljudi želi doći u Hrvatsku, bude li mogućnosti, rado ćemo organizirati još jedan autobus (prvo moramo riješiti dug) . U 4 autobusa, preveženo je još 212 ljudi koje smo spasili od rata. HVALA VAM! Od srca Vam puno hvala. Velika je to stvar, dječica će napokon moći spavati u udobnim krevetima i na toplom, umjesto u hladnim skloništima u kojima su proveli zadnjih nekoliko tjedana. Danas su također dostavljene i vaše donacije koje su skupljene u skladištu, kupili smo još gaze, šprice, tablete za imunitet i protiv bolova a onda su nam drage tete u ljekarni Petrinec poklonile još puno toga što nam je nedostajalo. Hvala roditeljima čija su djeca imala transplantacije, te su poslali lijekove za dječju bolnicu u Lvovu. Znamo da je svima već dosta tragedija i da vas i mi sami stalno molimo za pomoć, ali ovi jadni ljudi trebaju spas, mnogi danima hodaju do granice, gledaju svoje mrtve sugrađane po cesti. Djeca koja umjesto da idu u školu i igraju se pod plavim nebom, skrivaju se od odraslih kojima ništa loše nisu napravili da bi sačuvali svoje živote koji su tek počeli. Pomozite im, neće vam biti žao a spasit ćete ova mala nevina bića. Mala smo udruga i samo obični mali ljudi, ali smo ponosni na sve Vas jer smo napravili zajedno velike stvari. Pozdravljamo vas iz Poljske i neka nam je sretan put u lijepu našu Hrvatsku. 💕

Svima vam puno hvala na pomoći za našu Zlatu. Nedavno smo ju posjetili, ostavili još 5000,00 kuna koje ste nam za nju uplatili. Ne možemo joj vratiti njezino dijete ali možemo pomoći sa troškovima koji ju čekaju ( sprovod je riješen ali ostala je ostavinska, ne znamo koliko će to koštati). Kako nas je Viki napustila, mama je ostala bez njenih primanja i prima samo mirovinu od pokojnog muža. Za život će i biti, ali za ostale troškove će joj trebati pomoć. Kuća je u jako, jako lošem stanju, nikada kod nikog nismo vidjeli toliko šuplje zidove i prozore i samim time troše se jako velike količine drva, preko 30 metara za dvije prostorijice. U kupaoni nema bojler jer kupaona prokišnjava i curi voda po struji. Na peći je puknuto staklo ali se peć ne smije micati da ne popuca zid u kojem je dimnjak. Za gradnju kuće kako smo imali želju treba preko pola miliona kuna što mi ne možemo skupiti. Palo nam je napamet da bi bilo idealno da možemo pribaviti gotovu montažnu kućicu kao što su ljudi dobivali na potresom pogođenom području. Za Zlatu bi to bilo dovoljno. Ali kod nje su i temelji jako loši. Zapravo, nema ništa što je dobro. Izdradili smo par slikica od Viki i uokvirili da mama ima. Ostavili hrane i odjeće koju ste poslali,nešto lijekova.. Što se odjeće tiče, crninu XXL/XXXL ako netko ima, rado bi joj poslali još jer dosta toga što smo dobili je ipak Zlati malo. Mama ima veliku želju urediti djetetu grob, napraviti barem betonski okvir za početak. Nažalost kako je slaba, ne može otići nit zapaliti svijeću. Ogromna tuga je u kući. U 19 dana izgubiti i muža i kćer je strašna tragedija. Koliko god im teško bilo, zajedno su barem djelili i sreću i tugu. Sada sreće u kući više nema...

Danas su nam došle 3 dobre vile i donijele donaciju za naše Ukrajince . 🇺🇦 Hvala i Alisi koja je sa suprugom donijela donacija, ponudila se ako treba pomoći, pa su odmah odvezli hranu i odjeću za obitelj koja je stigla iz Ukrajine. 🇺🇦 Danas sam dobila dosta poziva za prijevoz u Hrvatsku, ali nažalost autobus je pun. Nadam se da cemo skupiti za još autobusa I ubrzo poslati idući, da spasimo ono sta možemo majke i djecu.🙏🇺🇦 Toplo se nadam da će ovo zlo stati i da neće ginuti njihova djeca i očevi. 🇭🇷❤🇺🇦