U jednom malom mjestu zivi Ljubo. Zivio je s ocem koji je preminuo. Ljubo ima 31 godinu, nesposoban je za rad , nesposoban je za samostalni zivot ,ima intelektualne poteskoce. Ali bez obzira na sve, Ljubo kaze da je on zdrav. Ima primanje od 1200 kuna ali kako ne moze brinuti za sebe, za njega brine njegova susjeda koja mu je i skrbnica. On u ustanove ne zeli, zeli ostat u svom domu kakav god da je. Kaze da mu ne treba nista, iako kako je Klaudija vidjela, pec mu je u katastrofalnom stanju. Ali Ljubu to ne brine, on o tome ne zna puno. Njegova zelja je da ima mobitel. Karticu ima ali njegov prastari mobitel se pokvario. Ne svijetli vise, kaze Ljubo. Pa ako netko zeli pomoci Ljubi, bit cemo sretni opet ga obici kroz neko vrijeme . Edit: Pitate da se Ljubi da novac, Ljubo ne zna vrijednost novca, ne zna raspoznati sve novcanice, ne odlazi u trgovinu osim kada ulicom prolazi kombi gdje Ljubo kupi kruh, zna samo cijenu kruha i zna vozaca koji ga nece prevariti. Ljubo voli kapucino :) Ne zna brojati a cita samo velika stampana slova po malo. Mozete nam za njega donijeti nesto odjece L, carape ili sto zelite. A ostalo ako mu bude trebalo, mozemo kupiti.

Na lijepim donacijama se zahvaljujemo ekipi iz Slavonskog Broda i Intersnack Adria na puno smokija za nase klince 💜

Mirsadu i djecicu i dalje redovito obilazimo, nazalost sin joj jos uvijek ni nakon 5 mjeseci nije dosao doma iz bolnice. Ne znamo sto mu je, nalazi nisu dobri i izvadili su mu slezenu 😔 i od toga je proslo vec neko vrijeme a on i dalje nije sa svojom mamom. I dalje su bez struje, kupili smo nesta goriva da imaju barem za par dana ,vec se i to potrosilo. Pec na drva im nije vise radila kako treba pa smo kupili drugu da djeca ne moraju spavat i cijeli dan bit u jaknama. Hrana im uvijek treba, toga nikad dosta. Ostavili smo im 800 kuna da kupi djetetu sto treba za bolnicu i da moze kupiti vitamine i voce djeci jer su cesto bolesni. Kako ne bi bili, vrata ulazna su losa, hladnoca ulazi na sve strane. Kako ce biti kad padne snijeg na ovaj "krov", ne znamo. Jedina njihova zelja za Bozic je da odsele iz ovoga gdje zive i da napokon imaju struju. Jedino svjetlo poslje 5 popodne im je svjetlost plamena iz peci. Oni su jedan od najtezih slucajeva koji imamo i uz sve to, mama kaze da joj je neugodno koliko smo im pomogli. Jer nije se nikada tome nadala.. a sve je krenulo od samo jednog upita da im poklonimo jedne tenisice... Necemo bit skromni, nego cemo i sve vas i nas pohvaliti, jer ni mi ne znamo kako bi oni bez nas. I zato vam hvala za svaku kunu koju ste im dali, za svu hranu, odjecu, opremu za skolu..

Neki dan sam vam pisala o slijepom dječaku koji skuplja autice, a obožava golfa. Prošli put smo mu čestitati rođendan, a sada smo ga razveseliti onim što najviše voli. Hvala vam. ❤🤗

Gospodu Ginu snasla je sudbina kao i mnoge druge obitelji , u potresu joj je unistena kuca.Zahvaljujuci dobrim ljudima, uredena joj je jedna prostorija gdje je sigurna. I ceka obnovu. Kao i mnogi drugi. Nadamo se da ce ju i docekati i da ce moci opet zivjeti kao i do nedavno. Mi joj mozemo samo pomoci sa vremena na vrijeme sa hranom i sa razgovorom.

Josip je bio zdrav decko dok ga teska bolest nije zakovala za krevet. Mjesecima je bio u komi a za njega su se brinuli roditelji. Mama koja je nezaposlena i tata koji je cekao mirovinu. Zivjeli su od minimalnih Josipovih primanja. Ne zivjeli, prezivljavali. Kada smo upoznali Josipa i njegovu obitelj i pricu ispricali vama, nismo ni sumnjali da mu necete pomoci. Pribavili smo im drva, hranu, higijenske potrepstine, novac za ljekove, novi madrac, krevet..
Doslo je vrijeme da Josip ode u bolnicu, cekali smo sto ce se dogoditi, hoce li mu amputirati nogu ili ce se za Josipa naci drugo rjesenje. Napokon je sve krenulo na bolje. JOSIP HODA !!! 😊 Uz pomoc hodalice ali hoda,sjedi u svojim invalidskim kolicima. Nama se mozda cini kao mali pomak, ali za njega koji je bio u krevetu 24 sata dnevno, ovo je jako jako puno. Uz sve to, mama je uspjela dobiti status majke njegovatelja koji je jako dugo cekala a tata je dobio svoju mirovinu. Nasa pomoc im vise ne treba ali su svima vama neizmjerno zahvalni na svoj pomoci koju ste im pruzili kada im je to bilo najpotrebnije. Kada nisu znali hoce li zimu docekati u hladnom, kada nisu znali kako da mu kupe sve sto je bolesnom covjeku potrebno . Hvala vam sto niste okrenuli glavu i sto ste bili tu uz njih ! Jedno veliko hvala i nasoj Klaudiji kojoj nikad nije bilo tesko sjest u auto i odvest Josipu sto god je trebalo. Sretni smo i mi i Josip sto ju imamo 💞

❤Nasa draga volonterka Ivana, posjetila je naše prijatelje Viki i njenu obitelj u Slavonskom Brodu. Vikica je presretna jer je dobila odjeću kakvu je željela i voćne jogurte i slatkiše koje obožava, a mami smo dali 500,00 kuna da kupi šta im je najpotrebnije. Papire i dalje čekamo i nadamo se da ce ova borba uskoro završiti. ❤Hvala svim donatorima ❤

Jos jednom hvala na odjeci za tatu i sina. Tata je dosao iz bolnice, nazalost morat ce opet . Pije jako puno ljekova, hoda pomocu stake. Hvala gospodi koja je tati poslala pidamu, odlicna je. I hvala na kunicama za njih . Ostavili smo im 600 kuna da si sami kupe sto im bude potrebno .

Hvala vam sto ste jos jednu djevojcicu obukli od glave do pete za skolu ! Mama kaze da nema kraja njezinoj sreci ❤