Posjetili smo gospođu koja je bolesna. Većinom leži i sluša radio. Ima jako dobru susjedu koja ju obilazi i pomaže. Jučer smo malo prošetali po kući. Ispod kreveta je spužva. Ne vidi ,slabo čuje, ali je jako pametna i sretna kada dođemo da malo popričamo. Odnijeli smo joj pelena , konzervi ,slatkiša. Odmah je pojela kroasan, znate da oni vole slatkiše. Vjerojatno kad su bili mali nisu im roditelji mogli priuštiti pa sada nadoknađuju.
A tko ne voli slatko, pa ja sam prva koja obožavam slatkiše.

Dragi ljudi, ovo su poruke naših korisnica od jučer i danas. Dvije mame, obje bolesne, mole nas za pomoć. Jedna mama ima Parkinsonovu bolest, druga mama ima hrpu dijagnoza i uz to bolesnu djevojčicu. Uz to bi kako ste nam i pisali i mi željeli da baki Anđi kupimo novi krevet ili madrac.

Nenamjenske donacije smo potrošili na plaćanje nekih računa drugim korisnicima i majci sa 5 djece smo rekli da si nađe ormar koji im treba za odjeću. O tome ćemo vam pisati čim dobijemo ponudu i mama nađe ormar.

Možete nam pomoći da do Uskrsa platimo još ove račune i da im ostane nešto za blagdane da si kupe hranu? Hvala Vam!

U posjet gospodinu koji zivi od socijalne pomoći nisu došli samo nasi volonteri nego i pas iz susjedstva koji je željan igre. Prekrasan je.

Kod našeg Nikole ( dijete koje se veseli salamama) sve po starom. Zahvaljuju na hrani i paketu robe. Posebno Silvija. Ilija i dalje ima problem s nekontroliranim mokrenjem u 6 mjesecu naručen je u bolnicu u Rijeku na pretragu jer ne znaju šta je uzrok tome. Nadamo se da ce i njima krenuti na bolje, veliko hvala od njih.🩷🩷

Jelena je opet posjetila braću. Mi smo poslali službeni mail CZSS da se što prije poduzmu mjere da psihijatar da dijagnozu da mu se oduzme sposobnost odlučivanja i da ga se smjesti u dom. Ne zeli piti terapiju za epilepsiju, a brat više nema snage jer drugi brat ne surađuje.
Osim šta neće piti lijekove mokri i obavlja veliku nuždu u krevetu, ponekad sve curi sa kreveta i nesnosan smrad je u kući. Ima pelene , ali onaj tko se nije susreo s tim ne može shvatiti to. Mi se nadamo da će centar podhitno poduzeti ono sta je u njihovoj ovlasti i da će brat biti uskoro u domu.

Veliki hvala Unilever Unilever Careers na ovoj lijepoj donaciji za naše korisnike.

Došle su nam neke lijepe i neke ružne vijesti. Nakon što smo se svim snagama okupili da skupimo novac mami četvero djece za lijekove, novac smo skupili ali isto tako su joj lijekovi odobreni da ih dobije besplatno. Odmah smo im prebacili 1300 eura na dječji račun (roditelji su blokirani) jer toliko mogu podići u jednom mjesecu. Novac su iskoristili za druge potrebe što se zdravlja i kuće tiče.

Međutim, par dana poslije mama je završila u bolnici. Sve teže priča, u konstantnim je bolovima, nema snage, ne jede. Ne zna se koliko vremena će provesti tamo, ali se nadamo da će se oporaviti i da će nakon 6 godina patnje i njoj jednom biti bolje. Htjeli smo na račun drugog djeteta uplatiti ostatak novca ali nam tata kaže da pričekamo jer je mama jedina koja može u banci podići novac sa dječjeg računa tako da mu ta uplata sada ne bi puno značila. Dogovorili smo se da ćemo već naći neko riješenje ali vas volimo obavjestiti o svemu.

500,00 eura uplatili smo gospođi koja ima 270 eura mirovinu , a zbog bolesti joj je potrebna drenaža/masaža ruku, nogu i trbuha na koju bi trebala ići svaki dan. Cijena jedne drenaže je preko 40,00 eura, od 270 eura mirovine, nemoguće za platiti. I ovih 10 drenaža što smo platili je kap u moru onoga što joj treba, ali svakako ćemo i dalje biti tu da poguramo koliko možemo. Jako nas je pogodilo da je gospođa uplatila za našu mamu nešto novca jer joj želi pomoći, a od sebe je odustala. Zbog novca. Strašno je kad zbog novca odustanemo od sebe i svog života i to , ljudi moji, nakon što nije odustala niti kad je dobila karcinom.

Hvala Vam svima što ste bili tu uz nas. Hvala Vam što ste pomogli ovim divnim ženama kad su se najmanje nadale, a najviše nas trebale ❤️

Naša Jele je posjetila bračni par koji živi od socijalne pomoći u našoj lijepoj Lici.

Jučerašnji sunčani dan smo iskoristili da odemo kod naših dečki u Dvor. Prošli put smo im obećali da ćemo donijeti mobitel i tenisice koje su im se sviđale. Dobili su i odjeće , nešto za tatu, a malo više za njih. Ako se sjećate, o njihovom tati je bila reportaža u Nedjeljom u 2. Odmah ste nam javili da bi im htjeli pomoći. Tata još uvijek čeka posao koji mu je obećan pa će im novci koje smo predali prošli put dobro doći dok ne počne raditi.

Hvala Vam svima, sretni smo što smo ih upoznali i oni su sretni što imaju nekog tko misli na njih.

Na putu nazad uživali smo u prirodi na prekrasnoj Uni. ❤️