Našem dragom prijatelju "Marku" ste olakšali spremanje za maturalnu večer. Osmijeh na njegovom licu govori sve.❤️❤️ Kupit će si odijelo i srediti se kao I njegovi prijatelji. Velika vam hvala. On je posebno drago dijete. Tata ga je predivno odgojio. Od prve mi se "uvukao" pod kožu, jednostavno je takav. Tata i dalje nije baš naj,naj... Trenutno je na 27 tableta dnevno i 2 spreja za disanje. Dobio je i tablete za srce, koje se nadoplacuju 800 kuna. Sutra ću staviti sliku, jer sam zaboravila poslikati povijest bolesti . Hvala vam na svemu. ❤️

❤️❤️Autobus iz Lavova broj 9❤️❤️ Početkom nesretnog rata u Ukrajini, kada smo vidjeli šta sve ljudi prolaze, pomislila sam : "Idemo probati spasiti koju majku i dječicu, koja ništa nisu krivi. Ako uspijemo skupiti za 1 autobus, ipak je to 60 života. Skupljeno je 14.800 kuna koliko je cijena jednog odlaska i povratka i krenuli smo.❤️❤️ Zahvaljujući vama, iz Ukrajine je stigao 9-ti autobus. Sa vrećicom, torbom, par stvarčica i bocom vode. Žena koja je prije 2 mjeseca uspjela "prebaciti" dvoje djece, tek sada će ih vidjeti uživo. 2 mjeseca je bila u betonskoj prostoriji u nekom podrumu, zajedno sa svojim sunarodnjacima. 😥 Nema sunca, svježeg zraka, nema smijeha, nema pjesme.... Samo avioni i gruvanje granata....razbacani leševi, ruke, noge... Dijete druge majke, svaki dan je ponavljalo:- Mama danas ćemo umrijeti..." Nisu umrli, stigli su s nama na sigurno. Ovaj put neću pisati poduzi post, jer mi je i ovako teško. Samo ću zahvaliti svima vama , koji ste pomogli da organiziramo autobus. Puno smo napravili. Jako puno . Da bar nije tako. Da bar nismo trebali ići. Da bar nije počeo rat. Da bar sve brzo završi.🙏🙏

Riješeno, predali smo 2000 kuna, hvala svima ❤️

Dragi naši, možemo još jednom pomoći našoj gospođi M koja boluje od karcinoma crijeva? O njoj smo vam pričali da je dugo, dugo na bolovanju i sa svojim prihodima jednostavno ne uspjeva pokriti trošak svih vitamina i hrane koju bi trebala koristiti. Pa kad jede što ima, tek toliko da preživi, trpi strašne bolove. Do sada smo joj pomogli sa vitaminima koliko smo mogli, nosili smo joj maslinovo ulje, a sada nas opet treba. Gospođa je dobila rješenje za mirovinu, koja je još manja nego plaća koju je do sada dobivala, a u isto vrijeme je dobila preporuku za #antiparazitni_program. Trebala bi svakako to koristiti a ne može odvojiti 300 kuna da si kupi. Pita nas ima li možda netko viška? Možda je netko koristio pa odustao? Ili je netko voljan da joj kupi? Zaista joj je teško a bolest ne čeka da ona izmisli novac. Molimo Vas ako imate :)

Prošli put vozili smo dečka , koji je drugi put išao s nama pomoći ukrajinskim vojnicima. U suradnji sa @Udruga KUŠU Lovreć i načelnicima općina koji su uplatili donaciju za opremu za vojnike,kupila se oprema za dečke koji su na prvoj crti bojisnice. Danas su je obukli i zahvaljuju svima. Samo nek se sretno vrate. 🇭🇷❤️🇺🇦

Kao i svaki put, kada idemo po ljude, put traje tri dana.Imamo dobru volju. Tako smo i sada krenuli utorak. Na granicu smo stigli u 3 ujutro. Nakon toga, autobus mora stajati 9 sati, a mi malo odspavati. Kako smo vozili mamu i djecu, da se pozdrave s ocem koji je u Ukrajini, ( jer je dijete dobilo stipendiju u Kanadi) buđenje je bilo u 7 sati, da se i s njom pozdravimo. Ovaj put s nama je išao vojnik ,koji se ide boriti u legiju pa smo i s njim popili kavu i doručkovali, te i njega ispratili. Nosili smo i vojnu opremu, ali o tome u nekoj drugoj objavi. Znali smo da vozimo maloljetno dijete, pa smo centru odmah poslali putovnicu da pripreme papire. Ljudi iz Lavova su stigli i bus je pun, ali naša prijateljica Marija već 4 sata stoji na granici i boji se proći, jer ju poljaci žele dati u udomiteljsku obitelj u poljskoj. Roditelji su joj u Ukrajini, a ja ju trebam dovesti kod rodbine u Zagreb. Inače sam tvrdoglava i ako se nečega primim, želim to obaviti kako treba.. Čekam na granici, tražim pomoc od volontera UN-a. Dečko jako ljubazan i hvala mu. Pokazujem mu punomoć roditelja da preuzimam dijete, on zove na granicu i čekamo. Nakon sat vremena ispred granice, pocinjem gubiti nadu i suze samo teku niz lice. Ta agonija je trajala 4 sata. Vidim djevojčicu da mi dolazi u susret.
Osmijeh od uha do uha. Napokon je "moja". Jedan od volontera mi kaze: ❤️Vidio sam vas kako plačete i molio sam se da djevojčica dođe. Hvala Bogu. ❤️ Stvarno sam bila sretna, presretna, jer znam da je 2 mjeseca prozivljavala traume pored mrtvih tijela, nije vidjela ni sunce ni mjesec. Volonter UNa je poslikao naše dokumente i trcimo u autobus,jer nas ljudi čekaju 4 sata, a već je vruće a i imamo bebaca od godinu i pol. Mali Myroslav je bio odličan.
Znate već da im svaki put pustimo himnu Ukrajine, ali ovaj put su nam djeca bila DJ -i jer smo htjeli osim suza, da bude malo veselije u busu. Uspjeli smo. Napokon krećemo prema lijepoj našoj. Stizemo na granicu, gdje opet traje procedura, ali dobro, blizu smo pa je nekako lakše. Još koja pjesma i stigli smo. Prije Arene moramo u CSS u Prelog gdje potpisujem privremeno skrbništvo za našu Mariju i to je to. Oprostite na duzem postu, ali ja to volim napisati sve kako je bilo. Stizemo u Arenu,gdje nas dočekuje koordinator Nedjeljko. Podjelili smo poklone za mame i djecu. Grlimo se, svima zahvaljuju, kažu da smo poseban narod. Hvala Hrvatska. Hvala i donatoru za ovaj autobus. Hvala svima vama. Hvala Snjezani s kojom dogovaram ljude, hvala Ruslanu i veliko ogromno hvala vozacima Zdravku i Mariu jer da oni nisu tako strpljivi i smireni, ne bi ni ja bila. Hvala hvala u ime svih ovih divnih ljudi. ❤️❤️❤️❤️Idemo dalje.❤️❤️❤️❤️

Sada kad su mediji objavili, možemo i mi s vama podijeliti predivne vijesti. Iako mnogi od vas znaju i prate ovu priču, iako smo ju ispričali tisuću puta sa svakim pomakom na bolje, napisati ćemo opet. Jer vrijedi. Jer cijeli svijet treba znati kako smo malo po malo pomagali i onda se zakotrljalo. Mirsada, majka lavica, majka bez adrese, živjela je sa svojom djecom u baraci na samom smetlištu, bez struje, bez vode, bez nade da će se ikada dogoditi ovo što se upravo događa. Uz sve to, malenom Andrijanu je dijagnosticirana leukemija, krenuo je na liječenje. Ali kući ga više nisu pustili. Živio je godinu i pol dana u Nazorovoj, zbog siromaštva, zbog loših uvijeta za život zdravog, a pogotovo bolesnog djeteta. Nije prošlo dugo, razbolio se i drugi sin, nakon nekoliko mjeseci u bolnici, Gabrijelu su doktori odlučili izvaditi slezenu. On je danas puno bolje.Isto kao i Andrijano. Kada smo prvi put posjetili ovu predivnu obitelj, njima je trebalo doslovno sve. Djeca su dijelila jednu olovku, jedne tenisice. O slatkišima, soku, novim tenisicama, mogli su samo sanjati. A vi ste im te snove ispunili. Dobili su školski pribor, odjeće, nebrojeno puta i novčanu pomoć, drva, hranu. I bili ste tu baš uvijek, kad god smo za njih nešto tražili. I hvala vam na tome, hvala vam što ste nam vjerovali kada smo vam pisali koliko su predivni, hvala vam što niti jednom nismo čuli da nećete pomoći samo zato što su Romi. Hvala vam što smo im pokazali da u nama imaju prijatelje na koje mogu računati. I mama nikada to nije iskorištavala, uvijek se borila sama, mi smo bili baš onaj oslonac ako vidi da ne može. Nakon reportaže o njima, na UNA TV gdje je Ivana Paradžiković ispričala njihovu priču, dogodilo se ČUDO! Netko anoniman odlučio im je kupiti kuću ❤️ tko god da jesi, hvala ti! Ovih dana se kuća uređuje, svi marljivo rade. I počinje neko novo ljepše poglavlje njihovog života. A mi mu se toliko radujemo. Obitelj će od sada primati pomoć od Centra, invalidninu za dvoje djece i ocu je određena alimentacija. Prihodi će biti skromni ali do sada su bili nikakvi, pa je i ovo napredak. 🎀📣📣Dok sam pisala ovaj tekst, javila mi se mama Mirsada, u novoj kući postoji problem sa strujom. Djeca kažu da ih trese struja kad diraju kadu i pipe u kupaoni. Jel imamo kojeg električara kojem ne bi bio problem otići na Žitnjak pogledati i popraviti?🎀📣📣 https://www.vecernji.hr/showbiz/ivana-paradzikovic-u-moru-ruznih-vijesti-otkrit-cu-vam-tajnu-koju-sam-cuvala-mjesecima-1585433

Dragi svi, opet vas moramo tražiti pomoć. Samohrana majka ovog lijepog dječaka nas moli za jednokratnu pomoć. Pokušala je sama skupiti novac, prodala je što je mogla od igračaka i drugih sitnica ali nije uspjela doći do cilja. Dječak je skoro od rođenja bolestan, ali situacija se u zadnje vrijeme pogoršala, rečeno im je da hitno moraju na terapije. Terapija je besplatna ali za smještaj se moraju snaći sami. Mami nedostaje 3000 kuna da ode sa svojim sinom u Crikvenicu na 3 tjedna u nadi da će mu pomoći da prodiše 😊 Uspjevali smo mi i veće stvari napraviti pa se nadamo da ćemo i njima pomoći. Ne traže ništa više od toga što mu je nužno potrebno. Kao i uvijek, javit ćemo Vam jesmo li uspjeli i kako će sve proći. A malom princu želimo svu sreću i zdravlje ovoga svijeta ❤️

S našim Luka Stepančić obišli smo i našu obitelj, koju naša Jelena redovito posjecuje. Nas Nikola se uvijek razveseli salami i prvo sve složi na stol. Silvija stalno pjeva, pa smo njoj poklonili mikrofon. Jako se razveselila i odmah nam zapjevala jednu. Odnijeli smo i paket koji je stigao za njih. Kako je tata ostao bez posla nakon stečaja, a mama brinula o djeci, napokon dobra vijest je da je tata dobio mirovinu.😍😍 Kako su sve režije plaćene i njima smo ostavili 1️⃣0️⃣0️⃣0️⃣ kuna da si napune frižider i da ne fali salame i hrane. 🌮🌭🥚🥐 Žalosno da se u 21 stoljeću dijete više veseli salami nego tenisicama. Baš tuzno. Hvala vam na svemu, a mi ćemo opet u šestom mjesecu do njih. Obitelj također zahvaljuje svima.

Danas smo posjetili nasu mamu lavicu. Naša mala prijateljica, imala je samo 17 dana kada joj je poginuo otac, a tri godine kada joj je brat zauvijek zaspao. 😥😥 Rado ga se sjećamo po njegovom osmijehu, skromnosti i zahvalnosti i baš zato nam je drago da smo baš tim sekicama donirali bicikle i romobil i bar malo ih razveselili. Hvala I našem dragom @josip vogrinc koji se pobrinuo da se sigurno sve preveze Hvala vam