❤❤EDIT: unuk čeka popis materijala pa ćemo ga objaviti i vidjeti šta možda netko ima, a ostalo ćemo kupiti❤❤ Prvo sta sam pomislila, kada sam čula kako ograda škripi, bilo je ovo treba podmazati. U podrumskom stanu, sa svojim ocem,koji ima 92 godine i sinom živi teta ( nazvat ćemo ju Mara). Samozatajni, nikad ništa ne traže, ali se razvesele kada dođemo. Teta "Mara" najviše se obradovala šlapama. Skoro se i rasplakala , dugo valjda nije dobila nešto novo i baš za nju. Deda leži, ruke crne... pozdravlja sve i zahvaljuje da ih nismo zaboravili. Iako je vani 20 tak stupnjeva, njima u podrumu je hladno I u kapama su. Televizor na improviziranom stolicu. Šute i žive kako su godinama naučili. Ako se sjećate,bili su bez struje tek su je prije 2 godine dobili. Na pitanje zašto deda ne ide u dom, odgovara nemamo od čega plaćati. 😪😪 Unuk radi, priča kako će dići kredit ako ga dobije da malo uredi te sobice, da dostojnije žive..... Nitko nije zaslužio ovako živjeti. 😥😥

Autobus 6 🚌🚌🚌🚌🚌🚌 Polazak: 18.04.2022.- 11 sati Povratak: 20.04.2022.- 12 sati Oko 2 poslije ponoći, stižemo u Przemsysl. Autobus mora stajati 9 sati, jer su takva pravila zbog tahografa. U Medyci nas čekaju zene i djeca. Idemo po njih , pa na drugu granicu, gdje nas čeka ostatak ljudi. Svaki puta kada dođemo, druga su pravila, pa tako i sada. Prvo svi 4 moramo na COVID testiranje. Svi smo negativni , ali samo na testu . Vozač se kao i svaki put registrira, dobiva narukvicu sa kodom. Strpljivo čekamo ljude da napunimo bus, jer se dugo čekalo na granici. Baš je bila gužva.Tu smo čekali ljude cca 5 sati. Neki ljudi iz Lavova nisu uspjeli pobjeći, jer je dan prije bombardiran, ali divni, krasni volonteri nas pitaju da li imamo mjesta za majku sa 7 djece. Naravno, zato smo tu. Pitam tu mamu od kud je. Priča kako ide iz Mikolajeva do Odese, iz Odese do Lavova ,iz Lavova do Poljske...sa 7 djece .Mama možda ima 35 kg. Najviše 40.Najmanji sin ima godinu dana.Na sicu iz nje, sjedi troje dječice. Odmah su zaspali.Mama najmlađeg gospodinu od godinu dana drži, drugo plače... uzimam malenu koja plače i pokušavam ju uspavati. Malo plače, malo spava, kad me pogleda, sigurno pomisli- tko si sad ti? I tako u krug. Odmah kontaktiram Sanela Kohajda , da li ih može primiti, na šta je odmah odgovorila da se ne brinem, da dolaze po njih iz Slavonije. Uvijek kada krenemo,podijelimo im slatkiše,vodu, tablete i uputimo ljudima par riječi podrške, pustimo im ukrajinsku himnu,a nakon toga utonu u san. Ne mogu ni zamisliti kako im je. Ulaze u autobus, sinovi, muževi ostaju u Ukrajini, a oni idu, možda ni ne znaju kuda, sa nepoznatim ljudima.... Kada krenemo, već znamo da će im krenuti suze, pa smo tu i da ih malo utješimo,zagrlimo... Kada smo stali, pitam jednu ženu od kud je, kaže iz Mariupulja, ali 19.3. izašla je iz tog grada, a tek 19.04. uspjela je stići na naš bus i s nama u lijepu našu. Ne mogu ni zamisliti šta proživljavaju. Idu s ljudima koje prvi put vide, u tuđu zemlju...Nagledali su se leševa, gladovali, bojali se, strah im je u kostima...Potreban im je mir i da se dobro naspavaju. Par puta nas zaustavlja policija, ali svi su bili ljubazni i sve je prošlo ok.Dolazimo do Slovačke granice, gdje vozači moraju vratiti vinjetu, ali opet imamo peh , jer stižemo u 23:33, a od 23:30- 00:05 je pauza.Nema veze, imamo strpljive vozače i s njima čekamo . Napokon dolazimo i na našu granicu .Malo smo odahnuli, ali još nas čeka policija. Upisivanje ljudi, otisci prstiju, slikanje... ali naši dečki u plavom su sve strpljivo i sa smješkom odradili. Napokon gotovi i oko 10 dolazimo pred Arenu u Varaždinu. Najemotivniji dio, rastanak s ljudima. E tu krenu i suze, jer imamo osjećaj da se dugo znamo.Stisak, zagljaj i zahvaljivanje hrvatskom narodu...Neki idu u Slavoniju, neki na more, neki idu s nama u Zagreb, a neki ostaju u Areni. Djecu smo kao i svaki put kada stignemo na odredište podjelili igračke i slatkiše.Hvala vam dobri ljudi šta smo skupa spasili još jedan autobus mama i nedužne djece, te starijih osoba Djeca koja su trebala biti u vrtićui igrati se sa svojim vršnjacima. Djeca koja su trebala ićiu školu..djeca kojima je uskraceno djetinjstvo..... Mogla bi vam stalno zahvaljivati. Nakon tri dana, napokon kod kuće. Pita me fb- How are you feeling? -zahvalno - zbog svim vas -ljuto zbog rata -sretno -zbunjeno sve bi mogla nabrojati i za svaki osjećaj koju riječ, al i ovako sam pretjerala. HVALA vam dobri ljudi

Kratki poziv, molba da bude anonimno i u naše skladište je stigla lijepa donacija s jednog web shopa. Šlape, ručnici, igračke, vreće za spavanje, mali kućanski aparati..Hvala dragim ljudima ❤️

Mlada majka je odlučila iz Bosne doći u Hrvatsku, tu živjeti sa svojom obitelji i pružiti im bolji život. I sve je to bilo predivno ali ne zadugo. Suprug je radio, ona se trudila zaraditi koliko može uz malu dječicu. Žive u podstanarskom stanu, skromno ali ništa im ne fali. Dok jednog dana otac djece nije odlučio majku pretući, napast nožem i udarit i djecu. Malu, nevinu dječicu. Majka je bila i trudna i imala je spontani zbog udaraca Sada je on u zatvoru a ona prepuštena sama sebi. Roditelji su u Bosni, pomoći nema od nikoga. Djecu joj nema tko čuvati da bi ona išla raditi a ne plati li do 24.04. stanarinu (2400,00), pitanje je kud će s djecom. Uz sve probleme koji su ih snašli, ona je puna života i ne želi ovisit o nama ili bilo čijoj pomoći. Kaže da bi rado kopala kanale i zaradila za stanarinu. Sa svojih jedno 45 kila, nismo joj povjerovali da bi uspjela iskopati puno kanala 🙂 pa bi ju rado ovaj mjesec pogurali i platili stanarinu. Trebat će još nekih stvari za klince, ali o tome ćemo krajem sljedećeg tjedna kad vidimo što imamo u skladištu, ne bi htjeli gomilati stvari. HU DOBRA VOLJA Erste banka HR0524020061100787075 (pomoć za stanarinu) Sretan Vam Uskrs ❤️

Sjecate se mene? Vaša mala frendica. Mama mi je umrla od korone, ali doktori su mene uspjeli spasiti. Imam seku koja ima 3 godine i jako dobrog tatu koji brine o nama. Imam dobre tete,bake, nećakinje pa nikad nisam sama. Hvala svima vama koji pomazete mom tati i hvala za krunice koje smo dobili. Danas nas je teta Marijana posjetila i nakon par minuta sam zaspala. Hvala vam ❤❤ Edit: ne trebamo opremu za bebu, robicu niti igračke.

Danas su nam Željka i Kata iskoristile lijep i sunčan dan da obiđu par obitelji. S predivnim poklonom za našu gospođu ❤️ bicikl za proljetne vožnje je stigao na odredište i veselju nema kraja. Biciklopopravljaona hvala vam !! 🥰 Ako i vi imate viška bicikl, poklonite ga biciklopopravljaoni, ekipa ga sredi i dalje dijeli potrebitima. Vaš višak nekome može biti jedino prijevozno sredstvo. 🚴🚵‍♀️

Znate tko je nama "boljka" . Umorne oči, naborane ruke, tuga u srcu, neimaština.....mogla bi još dugo pisati, uvijek onaj ali... Jučer je nasa Jelena posjetila bakicu koja je slabovidna i živi sa slabovidnim sinom. Trudimo se obići što više obitelji i dati im bar malo nade u bolje sutra. Truditi ćemo se i dalje, jer imamo vas i znamo da je uz vas sve moguće. Kada sam prošli put išla s našim rukometasima, htjeli smo i do bakice, ali taj dan joj je od korone umro suprug. Bako nadam se da se brzo vidimo. Hvala vam. ❤❤

❤❤Naša baka Milka. ❤❤ Za nju već svi znate živi sa dva bolesna sina. Jedan ima epilepsiju, a drugi je slabovidan . Iako je u devedesetim, baka još ima najviše snage i energije. Uvijek vedra i puna elana. Znate šta nju veseli? Obradivanje vrta. 🍎🧅🧄🫑🫑 Kaže naša Jelena da stalno gleda TV, ne bi li me vidjela. Draga moja bakice ,nadam se da se uskoro vidimo uživo. Nakon Uskrsa planiram u Liku. U blizini nema dućana pa joj sve dobro dođe, a Jelena joj uvijek ostavi i malo kunica nek se nađe. Podijeliti smo i malo donacija, nadamo se da ce svima dobro doći. Hvala vam dobri ljudi.

Dok jedna ekipa spašava mame i bebače iz Ukrajine, druga ekipa obilazi naše stalne korisnike. Sjećate se dječaka kojeg smo nazvali "Marko". Mama ga je ostavila, a godinama on i tata žive sami. Tata je bolestan. Izgubio je 15 tak kilograma. Pokušali su napraviti operaciju srca, ali su odustali, jer nije išlo po planu i bojali su se da neće preživjeti. Pokušat će opet i javit ćemo vam kako je prošlo. Pošto tata nadoplaćuje lijekove ostavili smo im 400,00 kn i 2 bona da imaju za najpotrebnije, a ono šta naš "Marko " najviše voli kada tata ispeče piletinu u pećnici. Proški mjesec smo im platili režije, da imaju jednu brigu manje. Hvala vam na svemu :) Vaša Dobra volja 🥰