Prošlo je više od mjesec dana od početka rata u Ukrajini. Dana kada smo se počeli pitati hoćemo li moći pomoći ljudima barem malo. Uz Vašu pomoć, upravo se u Hrvatsku vozi više od 60 mama i djece koji će mir naći u našoj zemlji. U brojevima to izgleda ovako:u prvim danima išao je konvoj sa divnim ljudima koji su željeli pomoći i doveženo je skoro 150 ljudi. Nakon toga, odlučili smo da je naisplatljivije poslati autobus. Jedan po jedan, kako su Vaše donacije stizale, dogovarali smo prijevoz. I sutra nam se vraća četvrti autobus.❤️ Sveukupno 67 100 kuna od čega smo uplatili 52 300 kuna i dobili smo odgodu plaćanja za zadnji bus koji će nas koštati 14 800 kuna. Nažalost, i dalje dobivamo upite kada ide sljedeći autobus jer još ljudi želi doći u Hrvatsku, bude li mogućnosti, rado ćemo organizirati još jedan autobus (prvo moramo riješiti dug) . U 4 autobusa, preveženo je još 212 ljudi koje smo spasili od rata. HVALA VAM! Od srca Vam puno hvala. Velika je to stvar, dječica će napokon moći spavati u udobnim krevetima i na toplom, umjesto u hladnim skloništima u kojima su proveli zadnjih nekoliko tjedana. Danas su također dostavljene i vaše donacije koje su skupljene u skladištu, kupili smo još gaze, šprice, tablete za imunitet i protiv bolova a onda su nam drage tete u ljekarni Petrinec poklonile još puno toga što nam je nedostajalo. Hvala roditeljima čija su djeca imala transplantacije, te su poslali lijekove za dječju bolnicu u Lvovu. Znamo da je svima već dosta tragedija i da vas i mi sami stalno molimo za pomoć, ali ovi jadni ljudi trebaju spas, mnogi danima hodaju do granice, gledaju svoje mrtve sugrađane po cesti. Djeca koja umjesto da idu u školu i igraju se pod plavim nebom, skrivaju se od odraslih kojima ništa loše nisu napravili da bi sačuvali svoje živote koji su tek počeli. Pomozite im, neće vam biti žao a spasit ćete ova mala nevina bića. Mala smo udruga i samo obični mali ljudi, ali smo ponosni na sve Vas jer smo napravili zajedno velike stvari. Pozdravljamo vas iz Poljske i neka nam je sretan put u lijepu našu Hrvatsku. 💕

Svima vam puno hvala na pomoći za našu Zlatu. Nedavno smo ju posjetili, ostavili još 5000,00 kuna koje ste nam za nju uplatili. Ne možemo joj vratiti njezino dijete ali možemo pomoći sa troškovima koji ju čekaju ( sprovod je riješen ali ostala je ostavinska, ne znamo koliko će to koštati). Kako nas je Viki napustila, mama je ostala bez njenih primanja i prima samo mirovinu od pokojnog muža. Za život će i biti, ali za ostale troškove će joj trebati pomoć. Kuća je u jako, jako lošem stanju, nikada kod nikog nismo vidjeli toliko šuplje zidove i prozore i samim time troše se jako velike količine drva, preko 30 metara za dvije prostorijice. U kupaoni nema bojler jer kupaona prokišnjava i curi voda po struji. Na peći je puknuto staklo ali se peć ne smije micati da ne popuca zid u kojem je dimnjak. Za gradnju kuće kako smo imali želju treba preko pola miliona kuna što mi ne možemo skupiti. Palo nam je napamet da bi bilo idealno da možemo pribaviti gotovu montažnu kućicu kao što su ljudi dobivali na potresom pogođenom području. Za Zlatu bi to bilo dovoljno. Ali kod nje su i temelji jako loši. Zapravo, nema ništa što je dobro. Izdradili smo par slikica od Viki i uokvirili da mama ima. Ostavili hrane i odjeće koju ste poslali,nešto lijekova.. Što se odjeće tiče, crninu XXL/XXXL ako netko ima, rado bi joj poslali još jer dosta toga što smo dobili je ipak Zlati malo. Mama ima veliku želju urediti djetetu grob, napraviti barem betonski okvir za početak. Nažalost kako je slaba, ne može otići nit zapaliti svijeću. Ogromna tuga je u kući. U 19 dana izgubiti i muža i kćer je strašna tragedija. Koliko god im teško bilo, zajedno su barem djelili i sreću i tugu. Sada sreće u kući više nema...

Danas su nam došle 3 dobre vile i donijele donaciju za naše Ukrajince . 🇺🇦 Hvala i Alisi koja je sa suprugom donijela donacija, ponudila se ako treba pomoći, pa su odmah odvezli hranu i odjeću za obitelj koja je stigla iz Ukrajine. 🇺🇦 Danas sam dobila dosta poziva za prijevoz u Hrvatsku, ali nažalost autobus je pun. Nadam se da cemo skupiti za još autobusa I ubrzo poslati idući, da spasimo ono sta možemo majke i djecu.🙏🇺🇦 Toplo se nadam da će ovo zlo stati i da neće ginuti njihova djeca i očevi. 🇭🇷❤🇺🇦

Gospođa Višnja iz Petrinje zamolila nas je za pomoć. Zbog zdravstvenih problema bila je prisiljena otići u prijevremenu mirovinu. Nakon potresa neko vrijeme je živjela u kontejneru a nakon toga je dobila stan na korištenje. Pokazala nam je slike stana kako je izgledao prije nego je ušla u njega. Nije imala namještaj, zidovi su bili u katastrofalnom stanju, kupaona nije bila za korištenje. Višnja je posudila novac i sada vraća na rate, ali stan je uspjela koliko toliko, vrlo skromno urediti. Kada plati svoj kredit i režije ( plaća nešto malo i stan/podstanarstvo), novaca joj ne ostane skoro ništa. Uz slušni aparatić, trebaju joj naočale, pa vas lijepo molimo ako ima netko optiku ili zna nekoga tko bi Višnji dao popust na naočale da nam javite.

Klaudija nam je bila u posjeti našoj gospođi koja boluje od karcinoma debelog crijeva, o njoj smo vam već pisali i skupili smo tada i vitamina, chia sjemenki i sve ono što joj je trebalo. Ovaj puta odnesli smo joj zadnju litru maslinovog ulja i još nešto vitamina što smo imali u skladištu, poklon bon i 500 kuna da si kupi što je hitno. Gospođa pokušava paziti što jede ali joj prihodi to nekad ne dozvoljavaju pa zadnjih 10ak dana u mjesecu jede što ima i to joj stvara velike bolove. Molimo vas ako netko ima maslinovog ulja za pokloniti, vitamine, voće i povrće. Klaudija će joj rado odnesti opet ako se što skupi. Zahvaljuje svima, ljudi su sretni kada znaju da imaju nekoga tko im je vjetar u leđa kada zapne ❤️ Danas smo u skladištu na dežurstvu od 19.00-20.00.

Sutra ( ponedjeljak) smo u skladištu, u #Konjščinskoj_38, od 19:00-20:00 sati :) Prikupljamo hranu i higijenske potrepštine (gelova za tuširanje i pasti za zube imamo) . Potrebni lijekovi,gaze,zavoji, tableta za bolove, sve šta može pomoć ranjenima. I još uvijek tražimo jedne hlače veličine M, jednom dječaku za krizmu. I ako netko ima vesticu ili sako za na košulju. Vidimo se!

Medyka - Varaždin. Dug i naporan put. Sreća umjesto pucanja, čuju ptičice koje pjevaju.

Nakon 21 sat napokon smo dočekali ekipu iz Lavova. Hvala Bogu sve je prošlo u redu. Teta Stefica,Katica i Đurđica su se potrudile dočekati ih kao u hotelu. Hvala Irini, s kojom sam 100 puta bila na telefonu i svima koji su sudjelovali u organizaciji. Hvala dragim ljudima na novcanoj pomoći, koja nam je pomogla da djeca i majke dođu iz Ukrajine u Hrvatsku. I na kraju puno hvala vozacima Vladimiru i Ivanu. Za sat vremena kreće drugi autobus za Poljsku. Dobili smo odgodu plaćanja 30 dana, tako da se nadam da ćemo skupiti.❤❤🇺🇦🇭🇷🇺🇦🇭🇷 Hvala vam za 50 života.

Prije godinu dana doživjeli smo strašnu tragediju.Potres. Konvoji pomoći stizali su iz cijelog svijeta. Sada rat u Ukrajini. Užas. svaki dan ginu nevina djeca, civili... Na fb stranici SOS Ukrajina vidjela sam post gdje se ljudi dogovaraju da idu po ljude u Ukrajinu. NI minute nisam razmišljala dal da idem il ne. Čekala sam samo zeleno svjetlo od supruga. Prikupili smo donacije i puni adrenalina krenuli. Moramo spasiti što više ljudi. Stizemo mi, ali i svake 3-4 minute stizu kombiji sa majkama koje jedva gledaju, iscrpljene sa djecom u rukama. Volonteri im pomazu sa stvarima, ako se to moze opće tako reći. Svaka majka je sa sobom imala smo malu vrećicu. Idu u kontenjer u kojem su stolice i na kojima ljudi spavaju. Nisam se osjećala dobro sjedeći na tim stolicama, jer sam imala griznju savjesti da nekome, tko je proživio ove grozote uzimam mjesto. Izlazim van i šećem, bauljam, popričam malo s ljudima, pitam tko želi u Hrvatsku.... ipak u 4 ujutro, vec sam bila iscrpljena, bilo mi je jako hladno i sjela sam i odspavala do 5 na toj stolici. Nakon dva dana vratili smo se sa 140 mama i djece. Neki su ostali i treci dan jer su produžili i dalje, a uz to 12 sati su čekali na granici. Čim smo im smještali u kombije, oni su zaspali.Valjda su se osjećali sigurno. Umjesto bombi čuli su muziku. Maleni koji je za vikend išao s nama, nakon pola sata pruža mi ruke i 2 sata mi spava u naručju. Cijelo vrijeme smo bili u kontaktu sa institucijama i javljali koliko ljudi dovozimo. U Varaždin smo stigli oko 19 sati i obavijestili ih da stize i autobus. Govore , nakon toga smo puni. Vitali je imao sreće, jer ga je Lovro dovezao u Zagreb. 25.03. Vitali puni 18 godina.Da je ostao jos par dana, tko zna kako bi završio. Vozimo i majku sa malom curicom, čiji sin je napunio 18 godina i nije smio napustiti zemlju. Grozno, pa to je dijete. Jadne te majke, supruge. Kristina Tkalčec iz Njemačke me kontaktira, moramo hitno djelovati, jer baka malog unuka je krenula iz Splita i želi po malenog, kako kaže makar pješke. Suprug joj je rekao da je to nemoguće, ali Oksana kaže majka sve može. I tako dok je ona bila na putu k meni, stavila sam objavu na fb, a 5 min nakon objave javlja se Pero. Pero naš heroj. Bez razmišljanja je rekao, dovezi mi baku da odspava par sati u Varaždin i u 5 krećemo. Kad smo stigli sa kolodvora i kada sam joj rekla da za 9 sati ide po unuka, nije mogla vjerovati. Samo je zahvaljivala, ne meni nego svim hrvatima, koliko su ljudi dobri i žele pomoći. Grlimo se i plačemo. Obje imamo osjećaj da se znamo 100 godina. Maleni o kojem pišemo, 6 dana je proveo u skloništu. 3 dana bio na vodi. Otac djeteta je preuzeo rizik i krenuo s njim i majkom bježati iz njihovog porušenog grada Kharkov. Pošto su blizu ruske granice, trebalo im je 4 dana kako bi na sve moguće načine, prevalili 2000 km. I onda dođe Pero. Pero Danjko Čovjek iz Varaždina, koji je preuzeo rizik i mislim da nije bio ni svjestan kud ide. Pero,Rova-Russka je jako daleko, nema veze- idem. Molim Boga da sve prođe u redu. Ne mogu spavati, jer se bojim hoce li zaspati, hoce li imati snage. Ima nas par koje mimo stranice sos dogovaramo smjestaj, Čekam ih u Varaždinu. Napokon nakon 28 sati stizu naši gosti. Zagrlila sam Peru i puno mu se zahvalila u ime svih tih napaćenih ljudi. Pitala sam ga čovječe, jel ti znaš šta si napravio- 2000 km , nemam riječi. Svaka ti čast. Otišli smo na pizzu da se malo okrijepe , a nakon toga za Zagreb. Iznenadili su se kako smo ih dočekali, a malog gospodina su najviše razveselili baloni, u bojama njihove zastave. Pričali smo do iza ponoći. Drugi dan, ujutro odmah uzimaju mobitel. Gledaju šta se dešava u Ukrajini, zove muža da vidi jel on ok.... Nije ni njoj lako. Otišla je u drugu državu,mlada je ima smo 25 godina i tako svaki dan strahovati za muza. Znamo da se blizi rastanak, da uskoro kreću za Sinj i opet nam kreću suze, ali vjerujem da će ovo prijateljstvo zivjeti vječno. Zahvaljujući Peri Danjko, koji se upustio u pustolovinu, da bi spasio jedan mali život. Spasio je dva i ovim putem 10000 puta ti hvala. Obitelj je sretno stigla u Sinj, a baka je rekla našem malom prijatelj da idu na izlet na more. Maleni zelimo ti svu srecu svijeta, da ovo zlo prestane i da sto prije budete cijela obitelj skupa. Hvala svima vama koji pomažete na bilo koji način. Malo je poduzi post, ali trudimo se izvući što više mama i djece. Cure u grupi SOS Ukrajina rade lavovski posao, svi skupa smo po cijele dane na telefonima, ne spavamo, dogovaramo, razvozimo, prikupljamo šta je ljudima potrebno.... Ali to je ljudski, naš narod uvijek pokaže kako veliko ❤ imaju. 🇭🇷🇺🇦🇭🇷🇺🇦