Kao i svaki put, kada idemo po ljude, put traje tri dana.Imamo dobru volju. Tako smo i sada krenuli utorak. Na granicu smo stigli u 3 ujutro. Nakon toga, autobus mora stajati 9 sati, a mi malo odspavati. Kako smo vozili mamu i djecu, da se pozdrave s ocem koji je u Ukrajini, ( jer je dijete dobilo stipendiju u Kanadi) buđenje je bilo u 7 sati, da se i s njom pozdravimo. Ovaj put s nama je išao vojnik ,koji se ide boriti u legiju pa smo i s njim popili kavu i doručkovali, te i njega ispratili. Nosili smo i vojnu opremu, ali o tome u nekoj drugoj objavi. Znali smo da vozimo maloljetno dijete, pa smo centru odmah poslali putovnicu da pripreme papire. Ljudi iz Lavova su stigli i bus je pun, ali naša prijateljica Marija već 4 sata stoji na granici i boji se proći, jer ju poljaci žele dati u udomiteljsku obitelj u poljskoj. Roditelji su joj u Ukrajini, a ja ju trebam dovesti kod rodbine u Zagreb. Inače sam tvrdoglava i ako se nečega primim, želim to obaviti kako treba.. Čekam na granici, tražim pomoc od volontera UN-a. Dečko jako ljubazan i hvala mu. Pokazujem mu punomoć roditelja da preuzimam dijete, on zove na granicu i čekamo. Nakon sat vremena ispred granice, pocinjem gubiti nadu i suze samo teku niz lice. Ta agonija je trajala 4 sata. Vidim djevojčicu da mi dolazi u susret.
Osmijeh od uha do uha. Napokon je "moja". Jedan od volontera mi kaze: ❤️Vidio sam vas kako plačete i molio sam se da djevojčica dođe. Hvala Bogu. ❤️ Stvarno sam bila sretna, presretna, jer znam da je 2 mjeseca prozivljavala traume pored mrtvih tijela, nije vidjela ni sunce ni mjesec. Volonter UNa je poslikao naše dokumente i trcimo u autobus,jer nas ljudi čekaju 4 sata, a već je vruće a i imamo bebaca od godinu i pol. Mali Myroslav je bio odličan.
Znate već da im svaki put pustimo himnu Ukrajine, ali ovaj put su nam djeca bila DJ -i jer smo htjeli osim suza, da bude malo veselije u busu. Uspjeli smo. Napokon krećemo prema lijepoj našoj. Stizemo na granicu, gdje opet traje procedura, ali dobro, blizu smo pa je nekako lakše. Još koja pjesma i stigli smo. Prije Arene moramo u CSS u Prelog gdje potpisujem privremeno skrbništvo za našu Mariju i to je to. Oprostite na duzem postu, ali ja to volim napisati sve kako je bilo. Stizemo u Arenu,gdje nas dočekuje koordinator Nedjeljko. Podjelili smo poklone za mame i djecu. Grlimo se, svima zahvaljuju, kažu da smo poseban narod. Hvala Hrvatska. Hvala i donatoru za ovaj autobus. Hvala svima vama. Hvala Snjezani s kojom dogovaram ljude, hvala Ruslanu i veliko ogromno hvala vozacima Zdravku i Mariu jer da oni nisu tako strpljivi i smireni, ne bi ni ja bila. Hvala hvala u ime svih ovih divnih ljudi. ❤️❤️❤️❤️Idemo dalje.❤️❤️❤️❤️

Sada kad su mediji objavili, možemo i mi s vama podijeliti predivne vijesti. Iako mnogi od vas znaju i prate ovu priču, iako smo ju ispričali tisuću puta sa svakim pomakom na bolje, napisati ćemo opet. Jer vrijedi. Jer cijeli svijet treba znati kako smo malo po malo pomagali i onda se zakotrljalo. Mirsada, majka lavica, majka bez adrese, živjela je sa svojom djecom u baraci na samom smetlištu, bez struje, bez vode, bez nade da će se ikada dogoditi ovo što se upravo događa. Uz sve to, malenom Andrijanu je dijagnosticirana leukemija, krenuo je na liječenje. Ali kući ga više nisu pustili. Živio je godinu i pol dana u Nazorovoj, zbog siromaštva, zbog loših uvijeta za život zdravog, a pogotovo bolesnog djeteta. Nije prošlo dugo, razbolio se i drugi sin, nakon nekoliko mjeseci u bolnici, Gabrijelu su doktori odlučili izvaditi slezenu. On je danas puno bolje.Isto kao i Andrijano. Kada smo prvi put posjetili ovu predivnu obitelj, njima je trebalo doslovno sve. Djeca su dijelila jednu olovku, jedne tenisice. O slatkišima, soku, novim tenisicama, mogli su samo sanjati. A vi ste im te snove ispunili. Dobili su školski pribor, odjeće, nebrojeno puta i novčanu pomoć, drva, hranu. I bili ste tu baš uvijek, kad god smo za njih nešto tražili. I hvala vam na tome, hvala vam što ste nam vjerovali kada smo vam pisali koliko su predivni, hvala vam što niti jednom nismo čuli da nećete pomoći samo zato što su Romi. Hvala vam što smo im pokazali da u nama imaju prijatelje na koje mogu računati. I mama nikada to nije iskorištavala, uvijek se borila sama, mi smo bili baš onaj oslonac ako vidi da ne može. Nakon reportaže o njima, na UNA TV gdje je Ivana Paradžiković ispričala njihovu priču, dogodilo se ČUDO! Netko anoniman odlučio im je kupiti kuću ❤️ tko god da jesi, hvala ti! Ovih dana se kuća uređuje, svi marljivo rade. I počinje neko novo ljepše poglavlje njihovog života. A mi mu se toliko radujemo. Obitelj će od sada primati pomoć od Centra, invalidninu za dvoje djece i ocu je određena alimentacija. Prihodi će biti skromni ali do sada su bili nikakvi, pa je i ovo napredak. 🎀📣📣Dok sam pisala ovaj tekst, javila mi se mama Mirsada, u novoj kući postoji problem sa strujom. Djeca kažu da ih trese struja kad diraju kadu i pipe u kupaoni. Jel imamo kojeg električara kojem ne bi bio problem otići na Žitnjak pogledati i popraviti?🎀📣📣 https://www.vecernji.hr/showbiz/ivana-paradzikovic-u-moru-ruznih-vijesti-otkrit-cu-vam-tajnu-koju-sam-cuvala-mjesecima-1585433

Dragi svi, opet vas moramo tražiti pomoć. Samohrana majka ovog lijepog dječaka nas moli za jednokratnu pomoć. Pokušala je sama skupiti novac, prodala je što je mogla od igračaka i drugih sitnica ali nije uspjela doći do cilja. Dječak je skoro od rođenja bolestan, ali situacija se u zadnje vrijeme pogoršala, rečeno im je da hitno moraju na terapije. Terapija je besplatna ali za smještaj se moraju snaći sami. Mami nedostaje 3000 kuna da ode sa svojim sinom u Crikvenicu na 3 tjedna u nadi da će mu pomoći da prodiše 😊 Uspjevali smo mi i veće stvari napraviti pa se nadamo da ćemo i njima pomoći. Ne traže ništa više od toga što mu je nužno potrebno. Kao i uvijek, javit ćemo Vam jesmo li uspjeli i kako će sve proći. A malom princu želimo svu sreću i zdravlje ovoga svijeta ❤️

S našim Luka Stepančić obišli smo i našu obitelj, koju naša Jelena redovito posjecuje. Nas Nikola se uvijek razveseli salami i prvo sve složi na stol. Silvija stalno pjeva, pa smo njoj poklonili mikrofon. Jako se razveselila i odmah nam zapjevala jednu. Odnijeli smo i paket koji je stigao za njih. Kako je tata ostao bez posla nakon stečaja, a mama brinula o djeci, napokon dobra vijest je da je tata dobio mirovinu.😍😍 Kako su sve režije plaćene i njima smo ostavili 1️⃣0️⃣0️⃣0️⃣ kuna da si napune frižider i da ne fali salame i hrane. 🌮🌭🥚🥐 Žalosno da se u 21 stoljeću dijete više veseli salami nego tenisicama. Baš tuzno. Hvala vam na svemu, a mi ćemo opet u šestom mjesecu do njih. Obitelj također zahvaljuje svima.

Danas smo posjetili nasu mamu lavicu. Naša mala prijateljica, imala je samo 17 dana kada joj je poginuo otac, a tri godine kada joj je brat zauvijek zaspao. 😥😥 Rado ga se sjećamo po njegovom osmijehu, skromnosti i zahvalnosti i baš zato nam je drago da smo baš tim sekicama donirali bicikle i romobil i bar malo ih razveselili. Hvala I našem dragom @josip vogrinc koji se pobrinuo da se sigurno sve preveze Hvala vam

🆘️🆘️Dragi prijatelji 🆘️🆘️ Utorak idem sa autobusom po ljude iz Ukrajine. Jako puno ljudi nas zove, da im pomognemo. Autobus se napunio jako brzo. Ideja je bila da idu 2 autobusa. Nažalost Rudi express nema slobodan još jedan autobus za taj dan , a inače nam daju najpovoljniju ponudu i 30 dana odgodu plaćanja. Ta 3 dana puta 14.800,00kuna i to je uplatio anonimni donator. Od jucer je uplaceno 2.000,00 kuna za prijevoz 8 autobusa. Nadam se da cemo doći do cilja. Ako znate nekog prijevoznika, koji bi išao s nama pitajte pa nam javite. Moraju biti 2 vozača. Moraju biti strpljivi, jer ponekad uslijed bombardiranja čekamo i po 5 sati ljude. Nije ni to problem ako imamo dobru volju. Ukoliko želite uplatiti za prijevoz možete na Hu dobra volja Erste bank HR0524020061100787075 Opis: za prijevoz izbjeglica

Priču o našem Karlu, većina vas zna. Za naše nove pratitelje, (dobro nam došli) , Karlo ima distrofiju mišića i na respiratoru je. Njegova najveća ljubav je sport. Za Božić ste nam pomogli da mu ispunimo želju i sada njegovu sobu krase i dresovi našega Luke Modrića, a naš Luka Stepančić se potrudio i naručio i dres rukometne reprezentacije, kojeg krasi ime KARLO. Kada ga je ugledao (dres i Lukicu) pao je i osmijeh, zbog kojeg smo tu. Karlo ima divnu obitelj. Majku koja 24 sata brine o njemu, tatu koji se trudi da im ništa ne fali. Veliko im hvala jer su nas dočekali kao svoju obitelj i sa prefinim ručkom. Pravi lički. Zahvaljujem Luki, na odvojenom vremenu, što je unatoč operaciji i langeti odlučio otići sa mnom do Like . Zbog Karla. Zbog toga jer zna koliko mu to znači. Hvala i našoj prijateljici, našoj volonterki Jelena Benčić, koja obilazi naše prijatelje i kada nismo u Lici. Nažalost, Željko Musa ovaj put nije mogao s nama jer ima treninge, ali se nadam da idući mjesec idemo u punom sastavu. Na kraju dana, dobila sam poruku, koju zelim podijeliti s vama. Hvala Suzana :) . Hvala i svima vama, koji nam pomažete da vratimo osmijeh na lica naših prijatelja, jer neke stvari se ne mogu kupiti novcem. Ako imate viška jednokratnih rukavica, kreme, podlosci, slobodno donesite na dežurstvo. Odnijeli smo mami šta smo imali, a ostavili smo i 1000 kuna sa kupe šta bude falilo. Dobro je teško vidjeti, a lako se pozna…

Nedavno smo vam pisali o skromnoj dječici koja žive sa svojom mamom, o dječaku kojem mama nije imala snage reći da sa svojim prijateljima neće moći na maturalac. Žive u podstanarkom stanu, a mamina plaća je manja od troška stanarine i režija. Kako prežive, samo oni znaju. O maturalcu je mogao samo sanjati. Dok nismo priču ispričali vama i za čas smo imali dovoljno i za maturalac i za jednu stanarinu te za dug za režije. Toga dana, prije dežurstva u skladištu, odnesli smo im pun auto stvari za njih, nove tenisice za brata i sestru, puno predivne odjeće za školu, ruksak, hranu, kozmetiku... A onda ste nam nakon toga došli na dežurstvo i donesli još stvari za njih ❤️ Petrica im je danas i to dostavila, zahvalni su od srca svima vama, odjeće imaju dovoljno. Jedino što još nedostaje su kratke hlače za bracu, veličine XL ( možda i L ako su na gumu one kao pamučne). Kad to dobije, spreman je za put. Uz vašu pomoć. Par dana prije puta Petrica će svakako ići k njima da mu odnese i nešto đeparca, da si kupi sladoled ili sok, što i druga djeca kupuju kad nema nas mama da prigovaramo 🙂 Hvala vam ljudi, voljela bih kad bi vam mogla prenesti maminu zahvalnost, žena je ostala bez riječi. Kao da se pita tko ste to vi da ste tako puno pomogli? Kako to da ste željeli usrećiti neko tuđe nepoznato dijete? ❤️

❤❤Rijeseno❤❤ Samohranom tati i "Marku" platili smo režije. Majka ga je davno ostavila i ne pita za njega. Svima zahvaljuju.❤❤ Pošto je naš prijatelj maturant, nadamo se da ce krenuti na bolje,jer "Marko" želi odmah početi raditi. Za njega bi trebali odijelo, da nam i on zablista na maturalnoj večeri koja je krajem svibnja. Velicinu ne znamo ,jer je visok,mrsav... Ako znate gdje je najbolje pogledati odjela, pišite... Hvala vam i želimo vam ugodan tjedan.. mjesec... godinu...❤❤