Klaudija je posjetila stariji bracni par ,ljude za koje smo vam pricali da ih ceka delozacija. Zive u kuci koja nije njihova ( vlasnistvo crkve ili drzave) , kuca je nastradala u potresu i u njoj se vise nece zivjeti. Suprug je zavrsio u bolnici. Ako ih se izbaci iz kuce, ne znaju sto ce. Za podstanarstvo nemaju novaca. I ovaj put, uskocili smo u pomoc koliko smo mogli, nazalost nemamo puno hrane pa pokusavamo razdijeliti svakome po malo. Tesko je. Nama sto ne mozemo svakome pomoci koliko zelimo, a njima pogotovo jer pod stare dane moraju razmisljati sto ce dalje sa zivotom .

Svi vole nasu baku Milku ❤Baka Milka zahvaljuje Martini koja je poslala paket hrane bas za nju 😊 A mi zahvaljujemo opet nasoj Jeleni sto je zurno paket dostavila baki. Baka uvijek sve pozdravlja i kaze da je zahvalna sto mislimo na nju. Njoj je to najbitnije .

RIJESENO ❤ Jelena je opet posjetila slijepu Ljubicu, ovaj puta u gradu, Ljubica je isla na cjepljenje .Jelena joj je dala 500 kuna, zahvaljuje se i pita jel ima netko da bi joj poklonio drvene klompe za po kuci, broj 37.

Petrica je bila kod nase Mirsade, djeca su dobila sve potrebno za pocetak ove skolske godine. I onda se prisjetimo kada nam se Mirsada prvi puta javila , pricale smo sto djeci treba za skolu. Trazila je samo jedne tenisice i jaknu. Jer 2 sina su isla u razlicite smjene, u istim tenisicama i istoj jakni, cekali jedan drugoga da dodu kuci iz jutarnje smjene, da bi drugi koji ide popodne mogao uzeti tenisice. Svasta smo ovih godina culi i vidjeli, ali ovo je bilo da ti srce pukne od tuge. Decke smo tada obukli, ali kako djeca rastu, opet bi im dobro doslo nesto odjece ( velicine M ) . Jucer je i Klaudija navratila do njih, Mirsada kaze da su opet bez hrane. Treba im svega. Sada barem ima pec pa moze ispeci kruh. O mesu i vocu ne mogu niti razmisljati . Snalaze se, ali kakav je to zivot kad svaki dan razmisljas kako ces nahraniti djecu i hoce li ti tko donirati nesto hrane. Nadam se da cemo uspjeti otici ovih dana do njih, kupit cemo im hrane ( u skladistu nazalost nemamo bas neki izbor ,vecinom brasno i tjestenina). Ponudili smo se kupiti par metara drva ali kazu nam da ce se za to snaci, da ce ako nista paliti otpad ( stari namjestaj i slicno...) i da im je puno bitnije da imaju sto za jesti i da djeca imaju sve za pocetak skolske godine.

Kućica 🏚za našu obitelj koja je uslijed potresa ostala bez doma lijepo napreduje. 👏👏 Dečkima koji rade na kući, kupili smo pečene pilice,da imaju gablec, jer nije lako raditi teški posao i biti na pasteti. 🍗🥖🍟 Obitelji smo odnijeli hrane, domaćeg povrća i malo kunica. Nasa mala prijateljica nas uvijek dočeka i isprati sa osmijehom. Pogotovo ovaj put, jer joj je mali Dominik donio mali cvijet u teglici. 🌹 Nije ni svjesna šta se dogodilo ili to dobro skriva. Ne želimo ju pitati ništa o tome. Ne želimo pred njom spominjati riječ POTRES. Premala je, bolje da je ovako. Hvala svima, bez vas ništa.

RIJESENO ,hvala svima.

Pozdrav svima, opet trebamo malu pomoc. Nasoj prijateljici koja ima samo 19 godina je prije par dana naaapokon stigao dobar nalaz i nema vise bestije zvane karcinom. Ali ona mora opet u bolnicu, na transplantaciju. Tamo ce provesti oko 4 tjedna u skoro sterilnim uvijetima, bez posjeta, sama u sobi. Problem su nam pidame jer malo tko ima doma 10 komada pidama . Trebali bi za nju mozda 10ak pidjama, velicine 38 (M). I to pamuk koji se moze prati barem na 60. Uz to, ako je netko voljan kupiti joj donji ves ( to zelimo iskljucivo novo) , ako ne, kupit ce mama.Zelimo pomoci koliko mozemo jer su u kuci 3 skolarca, trebalo ih je sve opremiti za pocetak skolske godine pa da ne kupuju jos i stvari za bolnicu. Sve ostale info moze u inbox :) Na njihovoj adresi to treba bit do 12.9. jer mora mama stic sve oprat ,opeglat i 14.9. ide za bolnicu. Molim vas samo da nam ne obecajete pa se vise ne javite, to je u zadnie vrijeme ludilo koliko neispunjenih obecanja dobivamo.Ovo je zaista jako ozbiljna situacija.

Nas dida Branko.❤❤ Nemam vise šta puno pisati o njemu. Nakon potresa dobio je kampicu, ali još nije dobio toalet.😥 Sam je u kampici. U selu ima 20- tak stanovnika. Ubija ih samoća. Uvijek kada dođemo ostavimo mu i koju kunu ,a on uvijek ponavlja dođite što prije da malo popričamo. Da nisam sam. 😰 Bolje da me nema i takve stvari. Pokušamo uvijek okrenuti na pozitivu, al ljudima je dosta. Mi ćemo se truditi što više obilaziti baš te ljude koji su sami i kojima naših pola sata punooo znači. Za kraj je morao poljubiti Dodu,jer valjda dugo nije bilo djeteta u selu. A vama hvala šta nas pratite, dijelite naše priče i uvijek ste spremni pomoći. ❤

Sjecate se našeg "Marka". Mama ga je ostavila kada je imao 8 godina. Od tata se skupa sa tatom bori . Marko sada ima 18 godina. Preko ljeta je radio na sezoni i sutra se napokon vraća svome ocu.❤ Otac je ratni vojni invalid. Nedavno je doživio infarkt, a nakon toga su mu otkrili i tumore po tijelu. Srce mu je u funkciji samo 45 posto. Danas smo mu skuhali ručak da ima za 2 dana jer teško hoda uz pomoć štapa. Od kada sam bila na moru, kada sam se vratila skinuo je 15tak kg. Veliko hvala ekipi iz Norveške ,posebno Marceli,koja se potrudila da pomognu samohranom tati. Prikupili su 2.500,00 kuna. Ovo mu puno znači. 🙏 Znamo da će sutra biti raspoloženiji, jer će vidjeti dijete nakon mjesec i pol, a isto tako se nadamo da će i zdravlje ići na bolje. 💙 Hvala svima vama divni ljudi, koji ste uz nas i uz one koji nas trebaju. ❤

Vec dugo vam nismo pisali o nasim Dugalicima i o svemu u vezi gradnje kuce. Danas smo im uplatili 700 kuna koje su na nas racun uplacene za njih, da im barem malo pomognemo za drva. Kao sto vidite, nacrt za kucu imamo , nasi projektanti nam redovito jave kako napreduje sve oko projekta a zadnjih par dana nekoliko vas nas je pitalo kada pocinje gradnja pa cemo vam napisati ukratko. Kroz neko vrijeme ce papiri biti poslani za gradevinsku dozvolu. To se isto ceka do mjesec dana sto nam sada i nije problem cekati nakon godina cekanja. U proljece planiramo otvoriti humanitarnu akciju da prikupimo novac za gradnju. Lagali bi da vam kazemo da nam nije frka, uopce ne mislimo da ce biti lako. Prva pomisao nam je bila da ce biti nemoguce, ali ajmo probat ostat pozitivni. Radit ce se o iznosu od oko 100 tisuca eura, izgradit ce se montazna kucica primjerena za invalide. Tata nema noge i vec godinama nije izasao iz kuce. Mama koja takoder ima bezbroj dijagnoza se brine o njemu i o nasoj Viki koja ima Down sindrom. Jos jedna zima u staroj kuci, u kuci koja prokisnjava, sa kupaonom u koju moraju ici s kisobranom. Zao nam je. Ali bespomocni smo trenutno. Zao nam je i sto trebaju platiti drva za ovu godinu a treba im barem 30 metara. Ima li itko u Slavonskom brodu da pomogne ovih ljudima sa drvima, barem par metara, pa cemo mi platiti jos koji metar ? Mislite li da cemo mi to na kraju uspjeti?