Petrica je bila kod nase Mirsade, djeca su dobila sve potrebno za pocetak ove skolske godine. I onda se prisjetimo kada nam se Mirsada prvi puta javila , pricale smo sto djeci treba za skolu. Trazila je samo jedne tenisice i jaknu. Jer 2 sina su isla u razlicite smjene, u istim tenisicama i istoj jakni, cekali jedan drugoga da dodu kuci iz jutarnje smjene, da bi drugi koji ide popodne mogao uzeti tenisice. Svasta smo ovih godina culi i vidjeli, ali ovo je bilo da ti srce pukne od tuge. Decke smo tada obukli, ali kako djeca rastu, opet bi im dobro doslo nesto odjece ( velicine M ) . Jucer je i Klaudija navratila do njih, Mirsada kaze da su opet bez hrane. Treba im svega. Sada barem ima pec pa moze ispeci kruh. O mesu i vocu ne mogu niti razmisljati . Snalaze se, ali kakav je to zivot kad svaki dan razmisljas kako ces nahraniti djecu i hoce li ti tko donirati nesto hrane. Nadam se da cemo uspjeti otici ovih dana do njih, kupit cemo im hrane ( u skladistu nazalost nemamo bas neki izbor ,vecinom brasno i tjestenina). Ponudili smo se kupiti par metara drva ali kazu nam da ce se za to snaci, da ce ako nista paliti otpad ( stari namjestaj i slicno...) i da im je puno bitnije da imaju sto za jesti i da djeca imaju sve za pocetak skolske godine.

Kućica 🏚za našu obitelj koja je uslijed potresa ostala bez doma lijepo napreduje. 👏👏 Dečkima koji rade na kući, kupili smo pečene pilice,da imaju gablec, jer nije lako raditi teški posao i biti na pasteti. 🍗🥖🍟 Obitelji smo odnijeli hrane, domaćeg povrća i malo kunica. Nasa mala prijateljica nas uvijek dočeka i isprati sa osmijehom. Pogotovo ovaj put, jer joj je mali Dominik donio mali cvijet u teglici. 🌹 Nije ni svjesna šta se dogodilo ili to dobro skriva. Ne želimo ju pitati ništa o tome. Ne želimo pred njom spominjati riječ POTRES. Premala je, bolje da je ovako. Hvala svima, bez vas ništa.

RIJESENO ,hvala svima.

Pozdrav svima, opet trebamo malu pomoc. Nasoj prijateljici koja ima samo 19 godina je prije par dana naaapokon stigao dobar nalaz i nema vise bestije zvane karcinom. Ali ona mora opet u bolnicu, na transplantaciju. Tamo ce provesti oko 4 tjedna u skoro sterilnim uvijetima, bez posjeta, sama u sobi. Problem su nam pidame jer malo tko ima doma 10 komada pidama . Trebali bi za nju mozda 10ak pidjama, velicine 38 (M). I to pamuk koji se moze prati barem na 60. Uz to, ako je netko voljan kupiti joj donji ves ( to zelimo iskljucivo novo) , ako ne, kupit ce mama.Zelimo pomoci koliko mozemo jer su u kuci 3 skolarca, trebalo ih je sve opremiti za pocetak skolske godine pa da ne kupuju jos i stvari za bolnicu. Sve ostale info moze u inbox :) Na njihovoj adresi to treba bit do 12.9. jer mora mama stic sve oprat ,opeglat i 14.9. ide za bolnicu. Molim vas samo da nam ne obecajete pa se vise ne javite, to je u zadnie vrijeme ludilo koliko neispunjenih obecanja dobivamo.Ovo je zaista jako ozbiljna situacija.

Nas dida Branko.❤❤ Nemam vise šta puno pisati o njemu. Nakon potresa dobio je kampicu, ali još nije dobio toalet.😥 Sam je u kampici. U selu ima 20- tak stanovnika. Ubija ih samoća. Uvijek kada dođemo ostavimo mu i koju kunu ,a on uvijek ponavlja dođite što prije da malo popričamo. Da nisam sam. 😰 Bolje da me nema i takve stvari. Pokušamo uvijek okrenuti na pozitivu, al ljudima je dosta. Mi ćemo se truditi što više obilaziti baš te ljude koji su sami i kojima naših pola sata punooo znači. Za kraj je morao poljubiti Dodu,jer valjda dugo nije bilo djeteta u selu. A vama hvala šta nas pratite, dijelite naše priče i uvijek ste spremni pomoći. ❤

Sjecate se našeg "Marka". Mama ga je ostavila kada je imao 8 godina. Od tata se skupa sa tatom bori . Marko sada ima 18 godina. Preko ljeta je radio na sezoni i sutra se napokon vraća svome ocu.❤ Otac je ratni vojni invalid. Nedavno je doživio infarkt, a nakon toga su mu otkrili i tumore po tijelu. Srce mu je u funkciji samo 45 posto. Danas smo mu skuhali ručak da ima za 2 dana jer teško hoda uz pomoć štapa. Od kada sam bila na moru, kada sam se vratila skinuo je 15tak kg. Veliko hvala ekipi iz Norveške ,posebno Marceli,koja se potrudila da pomognu samohranom tati. Prikupili su 2.500,00 kuna. Ovo mu puno znači. 🙏 Znamo da će sutra biti raspoloženiji, jer će vidjeti dijete nakon mjesec i pol, a isto tako se nadamo da će i zdravlje ići na bolje. 💙 Hvala svima vama divni ljudi, koji ste uz nas i uz one koji nas trebaju. ❤

Vec dugo vam nismo pisali o nasim Dugalicima i o svemu u vezi gradnje kuce. Danas smo im uplatili 700 kuna koje su na nas racun uplacene za njih, da im barem malo pomognemo za drva. Kao sto vidite, nacrt za kucu imamo , nasi projektanti nam redovito jave kako napreduje sve oko projekta a zadnjih par dana nekoliko vas nas je pitalo kada pocinje gradnja pa cemo vam napisati ukratko. Kroz neko vrijeme ce papiri biti poslani za gradevinsku dozvolu. To se isto ceka do mjesec dana sto nam sada i nije problem cekati nakon godina cekanja. U proljece planiramo otvoriti humanitarnu akciju da prikupimo novac za gradnju. Lagali bi da vam kazemo da nam nije frka, uopce ne mislimo da ce biti lako. Prva pomisao nam je bila da ce biti nemoguce, ali ajmo probat ostat pozitivni. Radit ce se o iznosu od oko 100 tisuca eura, izgradit ce se montazna kucica primjerena za invalide. Tata nema noge i vec godinama nije izasao iz kuce. Mama koja takoder ima bezbroj dijagnoza se brine o njemu i o nasoj Viki koja ima Down sindrom. Jos jedna zima u staroj kuci, u kuci koja prokisnjava, sa kupaonom u koju moraju ici s kisobranom. Zao nam je. Ali bespomocni smo trenutno. Zao nam je i sto trebaju platiti drva za ovu godinu a treba im barem 30 metara. Ima li itko u Slavonskom brodu da pomogne ovih ljudima sa drvima, barem par metara, pa cemo mi platiti jos koji metar ? Mislite li da cemo mi to na kraju uspjeti?

❤Posjetili smo našu bakicu Milku I njenog sina. ❤Dodo je donio baki kolača da se malo zasladi. ❤Baka je uvijek nasmijana i dobre volje , iako svaki put kaže da je vrijeme da ode sa ovog svijeta. ❤Samo vi nama pozivite. ❤Ako ima netko da bi udomio kojeg psića, nek se javi, podijelite da im sto prije nađemo dom

Pola sata prije potresa, dečko koji je poginuo donio im je kruh. S tim žive i ne mogu se pomiriti s tim. Imao je 20 godina. Živjeli su u Majskim poljanama. Kada sam ih prvi put pitala za mobitel, rekli su da je negdje u ruševinama, kao i ostatak stvari. I danas kad prepricavaju taj dan, glas im drhti. Oni su 2 brata, nemaju žene,djecu... Imaju jedan drugoga i nas koji ih obiđemo. Darovali ste im mobitele,Tv , motornu pilu, sjekire... jako su zahvalni na tome. Bez obzira na godine, skoro svaki dan idu u šumu, rezu i cjepaju drva, kako bi zaradili koju kunu, jer žive od 480,00 kn socijalne pomoći. Znači 960 za njih dvoje. Ukoliko netko nema da plati dečki to odrade besplatno. Đuro čeka papire za mirovinu, pa se nadaju kada dobije rješenje da će bit malo lakše. Znam da im duhan puno znači, pa smo im kupili koju kutiju cigareta, (udruga ne smije ⚠️⚠️ kupovati alkohol i cigarete, kupljeni su privatnim novcem) eto dečki u tome vide neko zadovoljstvo, pa neka se vesele. Toliko možemo. Uvijek kažu ne treba ništa, samo dođite da popričamo, da nismo sami u ovih par kvadrata. Hvala vam

Prije par godina divni ljudi iz udruge slijepih su nas zamolili da ponekad obidemo naseg dragog prijatelja i njegovog sina. Uvijek nas je docekao pun prica i uvijek je bio pun veselja. Do nedavno. Njegov sin pao je u rijeku i utopio se. Jako mu je tesko,nema goreg nego izgubiti dijete. Nasa Jelena mu je odnesla malo voca i slatkisa ( hvala Jelena ❤ ) ,iako deda kaze da mu ne treba nista, znamo da je sretan sto ga se sjetimo i obidemo kad mozemo. Njima to znaci jako puno. Samo da ih se poslusa i da im se da nekoliko minuta svog vremena.